« NEKADA...BIO JE ON | Main | POGLED »
Noć.
Bulevar je obavijen tamom.Čini se da je večeras tama naša drugarica.
Misli mogu da lome.Da savijaju.Da oblikuju.Da peku.
Čujem ih.Ne želim to.Prekrivam uši dlanovima pa onda dlanove u kosu zarivam.
Imam osećaj kao da igraju balet.
Kao da plešu na pozornici i zarivaju špiceve u daske.
Kao da igraju po muzici koja iz pozadine svira.
Želim da ih uhvatim.
Trčim za njima praveći piruete,arabeske,plijee.
Ne umem da ih sustignem.
Uspeju uvek da mi umaknu.
Kao prokletstvo nekakvo.
Predstava.
Imam osećaj kao da čitav svoj život posmatram iz daljine.
Iz sedišta publike.
Kao da gledam film nekakav.
Kao da ja nisam ja.
Kao da čekam da se završi.
Da poene prebrojim.
Snove dosanjam.
Isplatim račune.
Povučem crtu.
Kao da će nov život krenuti.
Kao da će se sve promeniti.
Kao da ja više neću biti ja.
Da ću biti neka druga ja.
Odvažnija
Snažnija
Tajanstvenija
Kao da više neću mariti
Da ću se sa sudbinom pomiriti
Šta je sudba do krčag tuge?
Koja se sliva niz noći duge
Koja se topi
Kalja
Nestaje
Nemir nam stvara
I onda...tiho u noći
Ćini se kao da ćeš doći
Pa te tražim
Zovem
Mislima oblikujem
Nestvarno dodirujem
Ne,nisi ti to
To mi se samo učinilo
Onda se preispitujem
Analiziram
Tragam
Ne,više to nisam ni ja
Princeza nemira večeras je na tronu
Ponosno se smeši
Pogleda u nebo uperenog
Telo svoje dodiruje
I ponosno uzvikuje
To sam samo ja
Nikada ,nikada ničija
Kudim se mislima
Mazim se snovima
Dozivam strahovima
Jer ja sam ja
Strepnjom okovana
Tugom okićena
Požudom ukaljana
Ja...neka druga ja
Od života stvorena.
Gasim svetlo.Nestaje i onaj odsjaj na prozoru.Tama.Tama u tišini.Takoje najbolje.
Šta je život do krčag tuge, ispijmo ga do dna ove noći duge.. mračno je napolje, al zvezde blistaju kao mali dijamantí rasuti po plišanom platnu neba. ljubim sestricu
"život je satkan od tuge i od veselja"...
a misli su kao strelice - nekad sa otrovnim vrhom, nekad sa plišanom kuglicom. vreme, uglavnom, sve vrhove otupi...
Prijatno!
vilo sestrice, svaki tvoj komentar govori za sebe.svaki je prelep.nemam šta da dodam..ljubim te
domacice ,tebe neizmerno poštujem.da,baš tako kako si napisala.baš tako.
ja bejah pod nekim utiscima noćas kad ostavih kom. poenta o tom nebu je da i kad je mrak i tama ipak negde sija nešto, i zora će doći sigurno. život je krug, malo smo dole, malo gore..ljubim
sestrice,znam da si bila :))) ovaj post sam napisala u noći.tek onako za sebe,za svoju dušu.kada sam se probudila zamenila sam ga novim.čudo jedno da si uopšte uspela da ostaviš komentar :)) ljubim te
Pa vide li kad sam ostavila kom? u koliko sitnih sati? hehe nebo beše čarobno noćas, ili je meni posle krčaga ljubavi ispijenog do dna sve bilo čarobno..hm postah pijanica ljubavi
sestrice :))) videla sam čim sam se probudila i rekoh sebi Bože Bože :)))) samo ti uživaj.opijaj se ljubavlju.kao što si i sama rekla,malo ko ima tu provilegiju da to ume..
| « | April 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |