Princeza nemira

TRANS
2011/04/11,19:01

Nazovi me samo na tren,samo da ti kažem nešto

Nazovi me na sekundu,trenutak jedan ,samo da ti šapnem reč ,dve

Nerviram se,kidam se,grčim se

Nazovi me

Ukoliko to ne učiniš,onda ću ponovo da ti se prikradem u snove

Da te mučim poljubcima

Bičujem pogledima

Okujem dodirima

Nazovi me samo na kratko

Samo da ti čujem glas

Samo da čujem kako ćutiš

Samo da te osetim

Nazovi me,samo na delić sekunde

Samo da znam da si tu

Da me nisi zaboravio

Da mi smehom dan obojiš

Opet,vidiš ,možda si Ti u pravu

Možda se ono što imamo ne može rečima opisati

Možda su reči suviše male

Suviše sitne,ne dovoljne

Ako to što osećamo ima nekakav oblik onda se on rasteže,proteže

Svakoga dana je sve veće

Snažnije

Kao da smo zapali u nekakav trans

Izgubljeni u vremenu

Sastavljani u prostoru

Oslikani u večnosti

Kada si pored mene ništa za mene ne postoji do tvoja dva oka

Smešno je što je tako i kada pored mene nisi

Trans opčinjujeće deluje

Zarobljena nekakvim činima

Optočena strastima

Iza rešetaka nemira

Čekam i čekam samo to

Samo taj trenutak

Delić večnosti

Kapljicu magije

Onda kada usne stavljaš na moje

I polako se gubimo i nestajemo

Ponekada me nervira što si toliko savršen

Što uvek umeš sve da objasniš

Uvek sve da opovrgneš

Nervira me što sam pred tobom nemoćna

Što nekada ne umem čak ni da te čujem

Trans opčinjujuće deluje

Bace me u tvoje srce poput loptice kakve

Uspavljuje u tvojim očima

Hipnotiše u tvome pogledu

A onda me zoveš

Ćutim

Zaboravljam šta sam želela da kažem

Ponovo trans

Gubim se

Pitaš me zar mi je poziv potreban da se uverim u ono što već znam?

Ćutim

Dugo je trebalo vremena

Sumnje mi najbolje drugarice

Strahovi kume

Od nemira mi na glavi kruna

Dugo je trebalo da poverujem

Da tako nešto uopšte postoji

I zato sada više ništa važno nije

U snovima svojim večeras čekaću te ja

Gostiti te dodirima

Ljubiti te pogledima

I živeti ....samo za tebe

Trans opčinjujuće deluje.


Posvećeno Njemu.

 

 

 

 

SASVIM OBIČAN DAN PRINCEZE NEMIRA
2011/04/11,15:08

Jutro.

Budi me Anđeo.Otprilike je 6 h .Kažem joj da još malo dremne ona meni da pod hitno ustanem!Naravno,ona pobeđuje.

Shvatam da neću moći da odem na zakazan razgovor za posao jer mog ( još uvek ne ali nadam se uskoro ) bivšeg muža ne zanima da mi ikada pomogne i pričuva dete.

Razgovor je tekao ovako sinoć

Ja- Zamolila bih te da Anđela pričuvaš sutra pre podne.Veoma mi je važno.Pa onda objašnjavam sve...

On-Uopšte me ne zanima to je tvoja briga

Ja-Kako to misliš moja briga ,ona je i tvoje dete?

On-Ti si tražila da budeš zakonski staratelj!

Ja-Nisam ja staratelj ja sam majka i nisam tražila ja sam dete rodila!

On-Neću je nikada pričuvati kada tebi odgovara!

Ja-Odustajem.

Shvatam da bih mogla da odem na razgovor sa detetom u naručju .Možda bih izgledala kao Erin Brokovic.Možda bi me primili.A onda kontam da bi verovatno moja devojčica prerondala čitavu firmu i da bi nas izbacili na glavačke.

Rešila sam da odem na pijacu a onda shvatila da sam ozbiljno ugrozila budžet.Nakon što su mi čarobnim vagama,onim na koje koliko god čega stave uvek bude željena kilaža,izmerili verovatno 3 krastavca manje nego što bi trebalo vratili su mi 100 din manje .Vratih se ja u jednom momentu kod te žene po svoj novac.Ćorava baka nije videla-dobijam objašnjenje.Odustajem.

Vraćam se kući.Anđeo se penje na sve moguće radijatore i stolove.Zvoni telefon.

-Ovde sup !

Pitam šta sam zgrešila.Da ih možda nije nazvao moj bivši da kaže da ga zlostavljam.Ne bi me čudilo u ovoj zemlji ništa.

-Da li ste vi izgubili novčanik? pita ljubazan glas.

-Pravo da Vam kažem nemam pojma

Proveravam u korpi kolica i shvatam da jesam.

Dok sam završila razgovor Anđeo se ponovo popeo na sto i prosula punu čašu vode pa se onda igrala u barici sva srećna.

Shvatam da želim da Tog mog čujem samo na sekundu,samo na jedan tren.

Želim da ga pozovem ali nesmem.Ima uvek gomilu nekakvih poslovnih obaveza.Neznam gde je,šta je.Zovem ga ipak.Ne javlja se.

Sestra mi javlja da poruke ne stižu,shvatam da verovatno ni njemu nije stigla moja.

Ne želim ja da razgovaram sa njim.Želim samo nešto da mu kažem.Da razjasnim...U ljubavi samo neki nesporazumi.

Želim da mu napišem.Zašto me ne zove samo na jedan tren?

Zove me konačno.Sve je jasno.Zadovoljno se smešim iako ga gotovo i nisam čula od Anđela koji se popeo na radijator i glasno smejao.

Uspavljujem Anđela puna tri sata tokom kojih je ona mene više uspavala.

Zatim odlazim u sup.Hm ,mladi neki supovci ,nisu loši.Nikada do sada nisam ni obratila pažnju...Smešim se zadovoljno.Dobro da glavu nisam izgubila.Pred parnicu sam prilično napeta.

Nekakve reči izviru iz mog srca...samo za njega.A onda shvatam ...ne mogu.Kada pišem za njega potrebno mi je posebno stanje svesti.Mir.

To ću učiniti večeras.

Bio je ovo sasvim običan dan princeze nemira.


Hvala Vam što ste tu.

 

 

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu