Princeza nemira

KOLIKO DANAS ISKRENOST KOSTA?
2011/04/27,14:32

Volim kada je dan ovakav.Prohladan.Ostar.Bistar.

Razmestam garderobu,tanjire,knjige.Uh,nikako da dovrsim spremanje.Kraja nema.

Razmisljam o iskrenosti.Koliko danas iskrenost kosta?

Krenimo iz pocetka.Istina je koliko i ljudi.Za svakoga je istina drugacija.Ali vazno je nase poimanje istine dakle iskrenost.

Istina je danas jeftina.Vredi saku ne vazecih kovanica.Ljudi beze od iskrenosti.Umotavaju se u sarene kutije pa se oblepljuju trakama ne bi li sebe prezentovali drugima sto bolje i lepse.

Svi su jaki,slobodni,veliki....samo za druge.Kako svi izgledamo kada se probudimo i pogledamo u ogledalo ili kada lezemo u krevet pored ili bez nekoga pa ostanemo sami sa sobom?To je onaj jedinstveni momenat za nekoga opustajuci,za nekoga opet potpuno zastrasujuci.

Graditi oko sebe bodljikavu zicu kako ne bi dozvolili drugima da prodru do nas i povrede nas je opravdano ali umotavati se oklopima,stavljati maske i na tone sminke je nesto sasvim drugo.To cini se vodi do krize identiteta.Sve dok se jednom ne pogledamo u ogledalo i zapitamo ko smo zaprvo mi?Da li smo svoji ili onakvi kakvim zelimo da nas drugi vide.

Mozda ce neki koji budu citali ovaj tekst pomisliti kako su uvek svoji i kako se ne menjaju ali upravo Ti koji to pomisle pravdaju se sami sebi.

Dakle da li treba biti iskren u danasanjem drustvu prepunom obmana,varki i lazi?

Oduvek su me fascinirali ljudi koji imaju mnogo prijatelja ( u pozitivnom smislu).Pitam se koliko od tih prijatelja su pravi prijatelji i koliko od njih ce biti uz Vas kada Vam je najteze.

A onda pomislim...mi ljudi previse ocekujemo.Od roditelja,od supruznika,od prijatelja,od rodbine...Upravo ta nasa previsoka ocekivanja dovode do mnogih svadja,raskida,razlaza...

Svako od nas treba za sebe da se pobrine.Kada to budemo shvatili mozda cemo prestati onda da kinjimo i trazimo.Mozda cemo prestati da osudjujemo i kritikujemo i prihvatimo i ljude i dogadjaje onakvima kakvi jesu.

Koliko kosta iskrenost danas?

Kosta mnogo a jeftina je.Paradoks znam ali tako je.

Iskrenost ne treba potencirati.Ne treba od nje praviti svetlecu reklamu niti bilborde.Ona se jednostavno oseti.Onoga trenutka kada pocne da se preterano potencira pocinje da prelazi u laz.

Toliko smo zapeli da glumimo ratnike,jake,odvazne,smele,recite da zaprvo i ne vidimo sebe u pravom svetlu.

Ako mene pitate najvaznije je da se pogledamo u ogledalo onda kada smo potpuno sami,nasmesimo se i da nam se dopadne ono sto vidimo.

Kako nas drugi vide nije toliko vazno.Ljudi se menjaju.Menjamo poslove,zemlje,okruzenja,supruznike,partnere...ali sami sa sobom ostajemo.I ukoliko nismo iskreni prema sebi onda nam ne vrede ni sva oruzja,znanja i pameti ovoga sveta.

Jos malo.Jos samo malo i moj stan ce biti potpuno spremljen.Setkam se po njemu u spavacici i dzempericu pa sve posmatram radoznalo.Ispitujem.Proveravam.Divim se.A onda...gvirkam u zgradu koja se nalazi preko puta moje tek onako,bez razloga.

Smesim se.Ovaj dan je savrsen! 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu