Princeza nemira

SVI SMO MI GLADNI LJUBAVI
2011/04/05,18:49

Popodne.

Skakućem po stanu.Čitam ponovo Vaše komentare.Dopisujem se sa sestrom ( hm na svaka dva minuta ,ona mi dođe nešto kao moje oči i uši a ponekada i ja njoj) ,drago mi biće šalje neke mailove.Smešim se i....razmišljam.

Šta žena treba da uradi kada se razvede:

1) Da odmeh krene u lov na novog mladoženju ?

2) Da se primiri,pokuša da preboli i reorganizuje sopstveni život?

3) Da konačno nauči da uživa u životu i posveti se sebi?

4) Da se dobro zabavlja i ne obazire na okolinu?

5) Da se ponovo zaljubi?

6) Da se u potpunosti posveti detetu?

7) Od svega toga po malo

Plakala sam.Tugovala.Proklinjala sudbinu.Pokušavala na sve načine da spasim svoj brak.

U jednom trenutku sam shvatila da više ne želim da budem sa mojim ( hm još uvek ne bivšim ali uskoro nadam se) mužem ali sam se borila da očuvam brak zbog deteta.

Nisam baš bila sigurna ni da li želim da živim sa takvim čovekom koji je svoje lice pokazao tek nakon što se odselio ali na prvom mestu je dete rekoh sebi.

Moj brak se raspao.Ništa se tu više ne može popraviti nakon svih uvreda i pretnji koje sam ni kriva ni dužna zadobila.Najgore od svega je što uprkos tome što nikoga ni za šta ne krivim nisam uspela da dobijem niti jedan jedini razgovor u četiri oka.Pitam se kako će se pojaviti on na sudu,kada budem rekla sudiji da se 6 meseci nismo pogledali oči u oči.

Kako god,rešila sam da se branim sama.On je uzeo za advokata oca od najboljeg prijatelja .Ja ću sama.

Jedno mi pitanje prolazi kroz glavu nedeljama.

Zašto muškarci vole razvedene žene?

1) Zbog fizičkog naboja ( on je izleteo ja ulećem )?

2) Zato što na neki način žele da je zaštite?

3) Zato što misle da su razvedene žene iskusne i prošle mnogo toga?

Ne znam.

Čitajući komentare uvidela sam da su deca mnogima na prvom mestu.Podržavam to.Poštujem.

Sam Bog zna šta bih za svoje dete učinila.

Ali deca idu svojim putem.Stvaraju sopstvene porodice ( što je i normalno i razumljivo ) i ako mi ne naučimo da budemo sami sebi na prvom mestu to za nas niko neće učiniti.

Šta uraditi nakon razvoda?

Po meni,nikada se više ne venčavati ( po meni rekoh, ne sudite odmah) ,naučiti da uživate u životu ( ili se kao ja vratiti nekim starim navikama kao što je pisanje u jutarnje sate uz ledenu kafu i obavljanje sitnih rituala koji me vesele) ,posvetiti se detetu ( ovo na prvo mesto ide),Izvršiti promene u izgledu ( frizura ,odeća...).Ukoliko ste u mogućnosti promenite i mesto boravka.Posao.Sve iz početka.

Ah,da obavezno se zaljubite.

Sinoć sam na književnoj večeri slušala pesmu jednog pesnika koja je na mene ostavila najsnažniji utisak. 

Bože daj mi još jednom da volim.Ljubavi sam gladan.Nek još jednom volim pa nek me pakao dočeka ( ovo je slobodan prevod,izvinjavam se...pronaći ću pesmu i ispisaću je na blogu)

Dakle ljubav obavezno.

Ali veoma oprezno.Ovoga puta širom otvorenih očiju ali čitavog srca.

Nije to lako,znate.Za to je potrebna čelična želja.Kilogram čežnje,litra žudnje i prstohvat vere.

I naravno...osoba koja će Vas oboriti sa nogu i činiti sve da se osećate kao princeza ( ili princ možda!)

Ništa manje ne zahtevajte.

Ukoliko neće,put pod noge ,na visoke potpetice pa napred u nove pohode.

Ukoliko je tako,prihvatite tu osobu bez sumnji i analiziranja,planova i strahova.Prepustite joj se.Svi smo mi ljubavi gladni.Ljubav treba konzumirati u velikim količinama.Hraniti se njom,Ispijati je.

Oni koji umeju da vole danas su retki.

Što se tiče toga zašto muškarci vole razvedene žene,verujte nisam još utvrdila.Ima vremena.

Dakle sami sebi čitav svet ( ponavljam ovu rečenicu od stepskog koju ću ponavljati do kraja života!) ,osmeh na lice i hraniti se ljubavlju.

Samo ona može da spasi čitav svet.

Sređujem ormar slušajući muziku.Skakućem i smešim se.Kao da sam ponovo živa.


Posvećeno ženama koje su u razvodu ili koje su se razvele (iako nije loše da i ostale žene pročtaju) .

 

 

 

 

NAJVIŠE VOLIM SEBE
2011/04/05,11:02

Pre podne.

Mog Anđela je moja mama izvela u šetnju.Češljam se.Isprobavam odeću.

Prisećam se.

Sinoć kada sam se vraćala sa književne večeri na kojoj je sanjarenja blistala kao i obično i ponosno vodila veče,unajedina me očarala a tanjanakic bez daha ostavila, srela sam čoveka od pera sa kojim sam imala čast i zadovoljstvo da sedim za istim stolom predhodni put.

Pitao me je kako sam došla u književni klub.Objasnila sam .Preko sanjarenja koja mi je šansu ukazala i bloga.

"Mogu li da dobijem adresu...kako da pronađem Vaš blog?"

Zurim u njega u neverici.Kako sada da mu dam?Šta se sve na blogu izdešavalo.Frka.Trka.Udvaranja.Uvrede.Da li se ja to stidim? Predhodni put za isti taj blog pitao me je moj omiljeni pisac Milivoje Jožić.Uzor moj.I njega sam nekako smutila i obećala da ću mu otštampati tekstove.Sada se ponovo nalazim u istoj situaciji.

"Dakle hoću li dobiti vaš nik?"

Kiselo se smešim.Odlučujem da mu sve priznam.

"Znate,na blogu se svašta izdešavalo.Nisam sigurna da bi bilo pametno da me pronađete"

"Zbog čega tako mislite?" pita smireno.

"Puno ima toga napisanog u negativnom kontekstu.Možda previše flertovanja,četovanja.." 

"Oh,pa to je dobro.Što više negativnosti to bolje za Vas.Želite da postanete pisac ? Morate da shvatite da je svaki marketing dobar.Onaj negativan još je bolji.Morate da shvatite da je najvažnije da pišete i da Vas drugi čitaju.Dopalo mi se kako pišete.Treba samo da se nasmešite i nastavite...i...da...Milivoju obavezno dajte ime bloga.Siguran sam da će mu se dopasti" 

Smešim se.Zhvaljujem se.Taj čovek je u pravu.Možda sam i sama tako mislila ali trebalo mi je da mi neko potvrdi.Nisam se pokajala što sam mu sve priznala .

Jutros sam zatekla komentar jedne mi veoma drage osobe ( da nije draga ne bih reagovala) kako treba da naučim da volim sebe i skinem masku.

I onda razmišljam ,zar ja?Ja koja sam ovde stavila sebe na rendgen kako kažu i samoopisivala se u svim postovima?

Zar ja da skinem šmimku,ja  koja sam toliko bila iskrena da su mi sva draga mi bića zamerila na tome?

Zar meni koja se guši u braku i dugim vezama treba muškarac da budem srećna i potpuna?

Nije tako.

Za ovaj zaključak bile su potrebne godine.Tokom tih godina tražila sam ja Tog nekoga ko će me upotpuniti.

A onda sam ga našla i shvatila da nisam potpuna ako sam sa nekim.

Pomalo je čudno ali rekoh Vam.Moje je misli teško pohvatati.

Umem da uživam potpuno sama.Ne samo bez muškarca nego potpuno sama.

Meni je potrebna određena doza samoće da bih se potpunom osetila.To sam shvatila tek tokom braka.Ja sam verovatno rođena da budem sama.

E sada,za lepa osećanja živim.To je istina. Zbog njih se kockam,njima se opijam.I to je tačno.

Ali samo u tolikoj meri u kojoj me ne uguše i kada shvatim da imam život Van njih.Sopstveni život.

Upravo zbog toga sam shvatila da ne želim drugi brak.Ne verujem u dve polovine.

Ako je tako,ja sam rođenjem stekla obe.Potpuno sam svoja kada sam sama.

Ali ljubavi i uživanja se ne odričem ni za živu glavu.

Ta ljubav ide dotle dokle god ja znam da mogu da imam vreme samo za sebe.Ukoliko ga nemam ljubav bledi.Svetlost se gasi.

Muž me je nekoliko puta pitao zašto sam se udavala kada mi je samoća potrebna.Rekla sam mu da to ne znači da ga ne volim.Potrebno mi je da budem sama barem tri sata dnevno.Gušim se ako nije drugačije.

Moja sestra,vila,koju obožavam kaže da sam ostavila takav utisak na blogu da bez muškarca ne mogu.Da ima nečega u tome ako su me bocnule reči iz komentara.

Nije tako.Bez muškarca mogu.Ali kada volim volim.Nikakve maske nemam ni šminke.Ali možda bi bilo bolje da navučem neku jer iskrenost se ne isplati ni u kom slučaju.

Izgleda da ja toliko volim sebe i sopstveni život da to počinje da se shvata kao obrnuto.Baš onda kada toliko potencirate istinu da počinje da prelazi u laž.

Kada volim volim svesno.Znam ja dobro i ko je ko i gde sam tu ja.Uživam da volim.Uživam i u lepom.Ne zavisim od Tog nekoga međutim i ne povinujem se nikome.Radim onako kako želim i hoću.Ipak sam sebi najvažnija.

I nekim čudom sebe najviše volim. 

Možda i nije to dobro toliko,ali tako je.Tu ništa ne mogu.

Čujem zvono na vratima.Anđeo mi trči u zagrljaj.Kaže mi "Mama lepa si!"

Znam to.Ali lepo je čuti.


Ovaj post posvećujem sestrici Vili sa duplim krilima i unijedinoj.Da mi niste drage obe ne bih ga napisala.Ljubim Vas.

 

"" ""  ""

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu