Ti,moj jedini Ti
Nadam se da ćeš ovo pročitati
Jer u protivnom,Ti ne bi bio baš Taj moj Ti
Volela bih da ovo priznanje otpočnem u predvečerje
Kada se zvezde spremaju da izađu na nebesku pozornocu i otplešu svoj čaroban ples
Onda kada se mesec promalja iza oblaka i krči ih ponosno
Volela bih...ali bojim se da neću moći sama sa mislima svojim biti
Da će se kuća ljudima ispuniti
A moje reči izgubiti čaroliju
Zato ti pišem sada
Dok se dan ne izgubi a sa njim i toliko reči koje ti želim uputiti
Moj Ti,
Pitaš me zašto sam
Kraljica sumnji
Kćer tame
Sestra strahova
Princeza nemira
Znaš ti mene ,moj Ti,bolje nego što sebe poznajem sama
Bola sam se na oštre stene
Srce ružinim trnjem ranjavala
Budućnost izgubila
Crtaš mi nekakve grafikone
Ne razumem ih
Kažeš da su prosti
Možda
Reći ću ti nešto
Niti jedan grafikon nije dovoljno prost ili komplikovan da našu ljubav dočara
Ona je nestvarna
Jedinstvena
Snažna
Pitaš me da li verujem u ljubav do smrti
Kako da ti kažem sada
Ti si me promenio
I ja sada više nisam ja
Ja sam neko potpuno drugi
Ni sama sebe ne prepoznajem
Van svih granica i razuma strašću okovana
I zato moj Ti ,
Priznajem
Priznajem da nikoga nisam toliko volela
Priznajem da možda nisam ni znala ljubav šta je
Priznajem da si razrušio svu onu vojsku koja je stajala oko srca moga i uvukao se u njega
Priznajem da na sve pristajem
Priznajem da sam tvoja
I zato,moj Ti
Nemoj me niišta više pitati
Ponizno sada klečim pred tobom
Krunu sumnji skidam
Raskidam kumstvo sa tamom
Sestrinstvo sa strahom
Ostajem princeza nemira
Jar to sam ja
Kažem ti da te volim
I da će tako uvek biti
I da...još nešto samo...
U ljubav do smrti verujem
Ti si me naučio tome
Odeću sam sa sebe skinula
Krune podelila
I sada sam samo tvoja
Jer tako biti mora
Oblaci se smenjuju ,plove poput labudova nekakvih
Sama sam ,u tišini
Tada se najbolje ljubav oseti
Jutro.
Prigušeno.Prohladno.Baš onako kako mi odgovarala.
Nakon tuširanja utrljavam u telo losion .
Blagi povetarac mi mije lice dok gledam u jednu polovinu grada izgubljenu u sumaglici.
Budući da sam se ovde ispovedala Tom nekom,Vama smatram da je konačno došao čas da se ispovedim sama sebi a onda nastavim sa svojim životom.
Nikako ne smatram da je razvod nešto dobro što mi se dogodilo.Razvod ni za koga dobar ne može da bude.Najmanje za dete koje nije osetilo šta znači porodica i stabilnost.
Ne mislim da je razvod toliko težak zbog toga što volim ili ne volim svog ( još uvek ne zvanično ali uskoro ) bivšeg muža.Niti zbog toga što jesam ili nisam sa njim.Muškaraca ima,uvek će ih i biti.Razvod je najteži za dete.Upravo zbog toga trudila sam se da očuvam brak.
Trudiću se da to učinim i do potpisivanja razvoda.Samo i samo zbog svog deteta.Nikakvih u mome braku trauma nije bilo,čak ni čestih svađa.Razlog je po meni potpuno nedovoljan za razvod.Možda sam samo ja takvog mišljenja ali nije to sada ni važno.
Što se mene tiče nakon dugog i iscrpnog analiziranja i premišljanja shvatila sam da sam ja verovatno rođena da bih bila sama.Ne pišem ovo da bi me sažaljevali ili da bih dobila reči utehe.Nekim ljudima je samoća potrebna poput vazduha.
Ljubav je sama po sebi najlepše osećanje.I možda je to čudno ali ,upravo zbog toga i baš nju u svom svom sjaju i veličini žalim da sačuvam po strani ,ne ukaljanu dnevnim obavezama,pritiscima okoline,sitnicama koje je nagrizaju...Želim da sva ta čarolija bude nekako ostane zaleđena u nekakvom vanvremenskom i vanprostornom obliku.Izvan ovoga materijalnog sveta.
Ima onih koji su srećno venčani,njima od srca želim da im brak potraje baš kao i ljubav.Neki su ljudi izgleda stvoreni da vole u tišini.U njih spadam i ja.
Dakle ljubav potpuno izvan svakodnevnice.Čarobna.Magična.Nestvarna.Dokle god traje traje.Neka traje i jedan trenutak ali nekada je taj trenutak važniji od čitavog života.
Nikada ali nikada ne bih pomislila na drugi brak.Ne,to mi ne treba.Znam da je to najmanje potrebno mome detetu.Zato sam sa brakovima ,ukoliko završim sa ovim, potpuno završila.
Možda brak nikada i nije bio za mene.Htela sam uvek bolje,više,lepše.Ne govorim sada o mužu nego o stvarima isključivo materijalne prirode.Smatram da je tako i normalno.Da se borimo za bolje i svojoj deci obezbedimo najbolje.
Onoga trenutka kada čarolija ljubavi nestaje odlazim.Kao komičar bez hvale.Glumica bez ovacija nakon predstave.Balerina bez aplauza.
Tako će uvek biti.Samo na tronu i nikako druačije.Ni na šta manje ne pristajem.
Danas dolazi moj Anđeo kome želim da se u potpunosti posvetim.Sada joj je potrebna majka koja će joj pružiti ljubav i stabilnost.
Ako je moralo da dođe do razvoda moralo je.Tako je zapisano bilo.Tu ne mogu ništa ma koliko pokušavala.
Što se čarolija i magija tiče one to i jesu.Neuhvatljive,nestvarne,najlepše.Za njih vredi živeti ali im se ne treba u potpunosti prepuštati.Mogu da nestanu isto tako kao što su i došle.Magično i čarobno.Mogu pak i da ostanu i traju veoma dugo,zavisi koliko sreće imate.Ja sam čarolije potpuno odvojila od stvarnog života i stavila ih Van njega.Neka traju koliko traju.Srećna sam što sam uspela da ih osetim.Mnogi to nisu.Smatram da one zaista vrede.I da su srećni oni koji su ih osetili.
Čarolija kao čarolija, ne možemo očekivati da traje doveka.Onda to ne bi bila čarolija.I zato,treba uživati dok ona traje.Jer,znate,u današnjem svetu takve se čarolije ne događaju tako često i obasipaju nam srce.Zato ih treba potpuno odvojiti od svega i uživati u njima dok traju.
Uh,raspisala sam se.Teško je ispovedati se samnom sebi.Najbolje vreme za to jeste rano jutro.Onda kada je tiho.Kada svi spavaju a Vi pokušavate da ukradete delić večnosti samo za sebe.Upravo tada stanje svesti je najmirnije.Tišina se da vašim telom dodiruje.Iskrenost se rađa.Nju sami sebi dugujete.
Navlačim bade mantil na sebe i zatvaram prozor.Čeka me novi dan.
| « | Mart 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||