Od kako se pojavio u njenom životu sve je postalo nebitno.Jednoga dana ju je pozvao i rekao da je napisao post za nju.Samo za nju.Nije ga poznavala.Iščitavala je redove ispisane samo njoj i drhtala.
Pomislila je kako ne želi da ga upozna.Kako želi da ostane tako savršen u njenim mislima.Dani su se nizali ,sa njima i postovi.Lepe reči,udvaranje,javni nastupi.Nisu bili sami .Sve to odvijalo se pred ljudima.Želeli su da nekako sakriju čaroliju koja se rodila među njima.Bezuspešno.Neke stvari jednostavno sijaju dovoljno snažno da bi se mogle prikriti.
Po prvi put i ona je počela za nekoga da piše.Ne samo za publiku.Za njega.Znala je da će to sve čitati.Radovala se tome.PoBogu ,pa svi njegovi tekstovi bili su njoj napisani.Osećala je sebe u svakoj rečenici,u svakoj reči.Zamišljala ga.Oblikovala.Stvarala.Njegove reči su zaprvo to činile.Njima se hranila.Telo svoje umivala.
Nisu se još upoznali.Nije to ni želela.Šta će joj java kada ima nekoga u snovima? Tog nekog je čitavog svog života iščekivala.Nadala mu se.Zašto bi se molim Vas upoznali?Ako bi se sreli čarolija bi možda prestala.To nije mogla da podnese.Ne još jedan gubitak.Ne tako veliki gubitak.
Tako mu je i rekla.Baš tako.Da još uvek ne želi da ga vidi.da nije spremna.Da ne želi da rizikuje.
NJihova ljubav nastavila je da se odvija preko bloga.Postova koji su se nizali poput bisera na kakvoj ogrlici.Konac koji je povezivao tu ogrlicu svakoga dana je bio sve čvršći.Jači.
Pitala se.Samo pitala,da li ipak želi da ga upozna.Iz njihovih postova većina je iskonstruisala da su u vezi.To im je godilo.Možda neko može da bude u virtuelnoj vezi.Samo na blogu.Ne na javi.
Nagađanja su otpočela.Svaki dan po neko.Isprva su godili ali onda je nekakva nervoza počela da nagriza nju.Rekao joj je da se ne brine.Da ne obraća pažnju.Brinula se.
Nije prestao da piše za nju.Čitala je.Opijala se.Maštala.Ali nije želela da ga upozna.Ne još uvek.
Po nekim komentarima shvatila je da možda nije jedina koja to želi.To ju je povredilo.Udaljilo.Rekla je sebi da ga nikada neće upoznati.Ne tako.Ona može da bude samo njegova.Nikako drugačije.Ni na šta više ne pristaje.
Rekao joj je da jeste tako.Da nikoga više nema.Sumnje su se množile.Nemiri nisu utihnjavali.
NJihova ljubav beše izložena očima javnosti.Ali sada više nije bilo isto.Blog je znate sasvim drugačija stvar.Svaki blog liči na nekakvu kuću u koju primate goste.Umesto poklona divne Vam reči donose.Umesto vina prelepe stihove.Umesto bonbonjere reči utehe.
Sa gostima dolaze i rizici.Flertovanja.Preoblačenja.Ljubomora.Naša junakinja je bila strpljiva.Rekla mu je da ne žele da se vide.Blog je blog.Java je java.On će za nju uvek biti tu.Ali ne i na javi.
Kada izložiš ljubav svoju javnosti istog momenta rizikuješ da će biti uništena.Želela je da ga otera.da mu kaže da ode.Nije imala snage da pokida isuviše čvrstu nit koja ih je obavila.
Ipak,upoznati se neće.To je bila njena odluka.Znala je da nije mogla da se zaštiti od ljubavi koja je srce počela da ispunjava.Ali neka sve bude nestvarno.Nedodirljivo.Neka tako ostane.
Govori joj da je voli.Da je nikada nije video ali da ne može bez nje.Da želi samo da je vidi.Makar na jedan jedini tren.Da je pogleda u oči i kaže joj da je voli.
Dolazi pred njenu kuću.Traži je.Zove je.Nije se pojavila.
Odlazi sa bloga i javlja joj da je voli.Da će je uvek voleti.Da će učiniti sve što želi.
Nema više postova upućenih njoj.Nema više dugih mailova.Izliva ljubavi.Sada se taj izliv bazira samo na reči dve najslađe.
Odlučuje da ga upozna nakon svega.Ipak je to on.On je njen.Samo njen.Ne može biti drugačije.
Susret se odigrao u jednom udobnom restoranu.Čim ga je ugledala znala je da je on.Prišla je stolu za kojim je sedeo.
Njihovi pogledi su se susreli.Istoga trenutka su im se i ruke sklopile.Zagrlili su se.Njihova je ljubav kao nekakvom čarolijom prešla na javu.
Ovaj par zakazao je venčanje.
Rano popodne.
Krijem se u tamniju stranu sobe.
Ne volim sunce.
Blješti na sve strane.Moj stančić se kupa u njegovim zracima.
Osećam da mi telo podrhtava.
Stopala mi se bosa zgrčila,uvijam prste kao kada sam balet igrala.
Ruke u kosu dugu zarivam.
Pitam se da li će moj život ikada u životu poprimiti nekakav normalan tok.
Da li ću se jednoga jutra probuditi i ne kuditi sunce što sija?
Dan što se budi?
Zoru što me ljubi?
Da li ću vazduh udahnuti punim plućima i ne plašiti se da ga izdahnem?
Da li ću snove toplo i ljubazno otpratiti?
Da li ću javu nežno poljubiti?
Nisam baš nešto sigurna sasvim
Zaobilazim latice ruža po stazi razbacane i bodem se o njihovo trnje.
Ne kušam med već otrov.
Umesto u bistru i duboku vodu, bacam se na stene oštre.
A onda ga tražim i tražim
To neko svetlo na kraju tunela
Te neke oči u kojima ću moći da se ogledam
Taj neki zagrljaj u kome ću moći da budem makar na trenutak
Tog nekog mog čija ću jedina biti
Zovem ga
Nema ga
Umesto njega tihi šapat straha
Osmeh sete
Biserna suza od bola satkana
Kraljica tuge
Princeza nemira
Da,to sam ja
Srce mi izbodeno iglama
Duša mi sagorela dušmanima
Um sumnnjama ispreplitan
Hoćeš li Ti da budeš Taj?
Da Tebe,baš Tebe direktno pitam
Ti što moje misli bacaš u zvezdani sjaj
Telo u nebeski raj
Hoćeš li Ti da budeš Taj?
I onda čujem tek tek tvoje reči mi nešto govore
Govoriš stidljivo,polagano
Samo reč,dve
Predajem se
Tvoja sam i uvek ću tvoja biti
Zato jer tako biti mora
Tako je već određeno bilo
Samo se nekuda dugo krilo
Taj pogled nestvaran
Taj dodir od koga drhtim
Uzimaš mi obraze dlanovima
Privlačiš me k sebi
Ćutim
Prineza nemira se u meni budi
Oči nam se susreću i stapaju
Ne umem više da vidim
Spustaš usne na moje
Kežeš mi
Znam da me voliš i kada ćutiš
Predajem se
| « | Mart 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||