Veče.
Koračam Resavskom brzim koracima.
Vraćam sa sa promocije knjige koju sam posetila sa Sanjarenjima i Unomjedinom.
Osećam u vazduhu proleće.
Otoplilo je.Blagi povetarac mi umiva lice.Ljudi se osmehuju.
Početak godišnjeg doba povlači promene.
Težak period me očekuje,kaže moja sestra vila sa duplim krilima.
Nije to želela isprva da mi kaže,jedva sam joj iščupala.
Hiljade briga srušilo se na moja mala leđa kako kaže Nataša Bekvalac.
Poslednjih dana osećam se baš kao ona.
Svi brinu njene brige.
Osuđuju.
Kritikuju
Mudruju
Kamenice bacaju
Hiljadu briga mozak mi opteretile
Okovale ga
Telo muče i šibaju
Srce rastržu
Kada će već jednom sve da se završi?
Nešto da se promeni?
Posao
Stan
Sud
Pozorište na blogu u kome ispadoh baš ja glavna glumica za ulogu koju ni dobila nisam
Hiljadu briga zatamnilo je moje dane kao crni oblaci nebo
Teram ih
Šibam ih
Pretim im
Da odu neće
Podsmevaju mi se
Kažiprstom na mene upiru
Vid mi magle dimom koji stvaraju pred mojim očima
Svojom me senkom obasipaju
Možda boljeg perioda ni biti neće
Možda ću zauvek brigama zarobljena biti
Možda i samo možda nešto lepo će mi se desiti
Ali kako?Kada?
To što je nada otputovala sa svojim koferima me ne brine
Ona će se sa puta vratiti
Brine me vera
Izgleda zapušteno
Kosa joj se umrsila ,nokti porasli i počeli da se uvijaju,telo omršavelo
Smeje mi se u daljini
Viče na sav glas kako se vratiti neće
Prkosi
Inati se
Obećava
Proklinje
Kikoće se iz daljine i skuplja šake kao da klavir svira
Neću se vratiti viče
Da nisam takva kakva jesam možda bih je i pustila
Predala se pod njenom nepopustljivošću
Smešila joj se podlo
Udaljila se pod napadima njenim
Ali neću
Neću u inat!
Večaras mi haljinica od pesama sačinjena
U kosu sam uplela smirenost
Cipelice sačinjene od lepih reči obula
Umesto nakita ljubaznost stavila
I smešim se veri
U nadi da će me ponovo posetiti
I znam da mi neće odoleti
Shvatam da čekam tranvaj već pola sata
Nastavljam žustrim koracima i smešim se
Sve će to jednom proći
Jutro je tamom obojeno.
Ne volim predstave ,a nekada sam za njih živela.
Da se razumemo živela sam za predstave u kojima sam igrala balet i pokretima priče pripovedala.
Za jednu baletsku predstavu potrebni su meseci.
Proliven znoj,krv,suze.
Stopala okrvavljena od Ruskog špica .
Mišići istegljeni od napornih treninga.
Telo izmučeno od beskrajnih pokreta.
Prepirke sa koreografom.
Želja za obožavanjem publike.
Gubljenje sopstvenog života.
Krađa dana,sati,minuta.
Nemirni snovi.
Nedostatak prijatelja.
Sopstveni svet.
Sve zarad glasnog aplauza.
Taj aplauz iščekuje se kao hrana kakva.
Lek.
Voda sa izvora.
Upravo taj aplauz dušu na tron stavlja.
Um u visine uzdiže.
Srce na trapez postavlja.
Zvuk tog aplauza čini da se osećate moćno.
Kao da ste zvezde dotakli.
Kao da ste oblake okrznuli.
Sreći se prebližili.
Ali....kada se reflektori pogase
Zavese sklope
Dlanovi rastave
Onda kada svi kućama svojim odu
Ostajete sami.
Tada čujete zvuk tišine
Tama se spušta poput prekrivača kakvog
Prokletstvo je to nekakvo,znate
Što je aplauz veći ,to je tišina nakon njega teža
Znate li zbog čega?
Zato što znate da nikada više tako dobro odigrati ne možete
Da nikada više takve ovacije pobrati ne možete
Kako ćete bez njih?
Zbog njih ste sve to radili
Čak i da se pojave,ukoliko su manje nego predhodni put zarivaju se u vaše srce poput mača kakvog
Riju po vašoj duši kreveljeći se
To je bio jedan od razloga što sam prestala da se bavim baletom
Uprkos lomljenim zglobovima
Telom napetim poput strune
Izgubljenom životu
Samo taj razlog imao je smisao
Zato predstave ne volim
Jer kada svi svojim kućama odu
Divljanje prestaje
Sami ostajete sa sobom
I sa tišinom
Koja Vam propašću preti
Slično je i u životu
Ovacije i aplauzi glasni kratko traju
Onda kada svi kućama odu ostajete sami
Što se mene tiče,nikada se nisam pretvarala.Nikada nisam nikove menjala.Nikada nisam toliko zapinjala da istinu pokažem.
Međutim shvatila sam da je teško ići duše bez oklopa ukoliko se svakoga dana sa oklopima susrećete.
Teško je iskren biti u moru obmana trikova i varki.
Teško ali ne i ne moguće
Sam na taj put ne možeš ma koliko jak bio.
Na tom putu potrebno je da ti se pridruže ljudi slični tebi.
Istina,moram Vam reći da odmah rizikujete da će vas posmatrati kao čudake nekakve...
Ali isplati se...
Aplauza nema
Nema ni reflektora
Zavese se nikada ne sklapaju
Nikada ne osetite da tišinu možete da dodirnete
Nikada ali nikada se ne sekirate da li će aplauz jači biti
Sami sa sobom svoju dušu spoznajete
I tada...
Vaše srce,um i duša se spajaju
I postaju jedno
Mogao bi da nastupi tada aplauz
Ali se on ne čuje
Čuju se samo tihi otkucaji
Dlanovi tek spojeni
Prigušeno svetlo
Spokoj
Nanosim kremu na lice i masiram ga kružnim pokretima
Stavljam dlanove na obraze i kažem sebi
Danas je novi dan
Gledam kroz prozor.
Kišne kapi uporno trijumfuju.
Čekam te.
Nema te.
Zavesa od sumnji satkana polako sa na moje srce spušta.
Pokušavam da zaboravim,sve da zaboravim.
Ne ide.
Sve je to naše.
I prozor
I med
I vino
I dodiri
I poljupci
To jednostavno ne može da nestane
Ne volim
Ne volim što te čekam na kolenima
Ne volim što zauzimaš mesto u svakoj sekundi moga života
Ne volim što sumnjaš da sam kakva bludnica
Ne volim što što me mučiš kao kakvu zarobljenicu okovanu
Ne volim što pred tobom drhtim
Ne volim što ti sve uvek oprostim
Ne volim što na sve pristajem
Ne volim kada ostanemo ne dorečeni
Ne volim što me ranjavaš i riješ po mome srcu kao kopljem kakvim
Ne volim što moje srce samo za tebe bije
Ne volim što tetralno odlaziš
Ne volim što ni prava nemam reč da objasnim
Ne volim što će svi trijumfovati kraju naše ljubavi
Ne volim što te volim
A volim te
I bez tebe ne mogu
Tama
Strahovi i i sumnje u kolo se uhvatili i plešu nekakav ples kikoćući se
Kreveljeći mi se u lice
Navlačim zavese i ulazim u stan.
Ne volim što te volim
| « | Mart 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||