« KO SMO MI ? ( MASKE ) | Main | KOPIJA ŽIVOTA »
Vešto me uvlačiš u nekakve lavirinte
Postavljaš na sopstvene izjave navodnike
Izvrćeš reči,prevrćeš ih,smeštaš u
Vreme
Prostor
Razne neke dimenzije
Izvodiš trikove kao kakav mađioničar
Bacaš ih pa ih kao kakve loptice u vazduhu obrćeš
A ja ponovo odlazim
Ovoga puta sa kapljicama kiše
Koje su mi Te u život i donele
Pa se sklanjam pod njih dok mi lice kvase
Upijam žedna svaku od njih
Osećam se kao da sam upala u nekakav grafikon
Prost a komplikovan
Nestvaran a moguć
Nerazumljiv opet shvatljiv
Zurim zapetljana u linije
U svakoj od njih po jedno objašnjenje
U svakoj od njih si Ti
Stojiš,smešiš se,gledaš me
Pitaš
Tražiš
Zoveš
Ne odazivam se
Pokušavam da pronađem tačku u kojoj se naše duše ukrštaju
Preplićem linije
Presecam ih
Vešto nove dopisujem
Ne ide
One kao da se uporno mimoilaze
Možda su nekada i bile tu,na grafikonu
Možda sam ih samo umislila
Sama dopisala dok si skrivao pogled
Možda sam ih skrajala čučeći u hodnicima tvoga srca
Pitam se...
Da li i sam u te hodnike zalaziš ?
Da li uspomene pronalaziš ?
Da li je svaka od njih udobno smeštena,okačena na zidu
Uramljena
Dugi su hodnici srca Tvoga
Tamni
Hladni
Jezivi
Ali postoji ono maleno,skriveno mesto
Ono pokraj ormara u koji odlažu se sećanja stara
U njemu sam ja
Uporno pokušavam da ta ista sećanja premestim,izmestim,ponovo namestim
Ne ide
Ostaju ista takva,ne promenjena
Ne okrnjena
Pa onda trčim niz te hodnike
Sa vencom na glavi od ne dosanjanih snova
U susret mi hode
Vere
Nade
Strahovi
Želje
Ljubavi nema nigde
Znaš li Ti šta je to kada te tako snažno zdrma u grudima ?
Preseče
Bolom oblije
To sam ja
Kucam na vrata uporno da uz tvoga srca izađem
Izlaz ne vidim
A onda ponovo rešavam grafikon
Mrsim linije
Ne bih li pronašla rešenje
Bojim se da ću zauvek tu zarobljena ostati
Hodnicima tvoga srca lutati
Znam i sama da ništa večno nije
Da se tu negde i izlaz krije
Kao da sam svakim korakom njemu bliža
Kao da ću ga zaista jednom pronaći
Znaš li Ti koliko su dugi hodnici srca Tvoga ?
I opet trčim u beskraj
Kao da ne vidim tačku preseka
U kojoj naša se srca dodiruju
U kojoj su vrata izlaza .
Neizmerno se zahvaljujem Stalkeru,koji je dopisao srcem kraj ove pesme.Hvala Stalker !
da vidis kako kad se luta necijim srcem u lavirintu a nigde ne mozes da nađes tacku gde se dodirujete a ona je tu samo treba malo bolje da pogledas i tu je i izlaz
stalker,kažeš da je izlaz u tački dodirivanja srca ?stalker,ovo je najlepši odgovor !Svaka čast ! Prelepo.Moglo je u pesmu da uđe...možda i hoće !
nema na cemu cemu sluze prijatelji da pomognu a ne da odmognu eto i ja da dopunim pesnika
Stalker ne bih sebe nazivala pesnikom...ali hvala od srca !
Gde ja u ove sitne sate da nabasam na ove romantične reči :) i upadnem u ljubavne lavirinte :)) I eto sad ću samo poželeti laku noć vama koji posle ovakvih reči možete da zaspete.
Janakisss :))možeš Ti da nabasaš...sve se može kada se hoće :)) I ja tebi želim laku noć....a da li ću moći da zaspim....ko zna :))
| « | Maj 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||