Princeza nemira

VOLIM DA VOLIM
2011/05/16,20:53

Novi Sad.

Čitav dan sam u nekakvoj frci.Jurim.Žurim.

Konačno nađoh malo vremena za sebe i sopstvene misli.

Volim da se družim sa njima.

Moj zaključak o čeveku kao najsebičnijem biću na svetu se nastavlja.

Sledeće pitanje koje sam postavila sama sebi jeste :

Da li se mi zaljubljuemo u osobu ili u samu ljubav ?

Pa malo prevrćem po vezama i vezicama.Braku...

Volim da volim.To je istina.

Bez ljubavi sam tako isprazna.Bleda senka.Nepotpuna.

Međutim ne mogu da se ne zapitam da li sam bila zaljubljena u ljubav ili u mupkarce sa kojima sam bila u vezi ?

U zaljubljenosti idealizujemo.Ne vidimo ništa.Kao kada gledamo u sunce pa nas njegovi zraci zapljusnu i od silne svetlosti ne možemo da vidimo.Kao da oslepimo.

Upravo tada,dok smo zaljubljeni stvaramo osobu u glavi kakvu bi mi želeli da imamo.Idealizujemo je.Smatramo da je kao stvorena za nas.

Uživamo da se osećamo zadovoljno.Da budemo voljeni.

Da li se mi zaprvo kada se iznova zaljubljujemo zaljubljujemo u sami sebe? 

U naš odraz koji vidimo u toj osobi ?

Odbljesak ?

Reflekciju našega bića ?

Ili se možda najpre zaljubimo o ljubav pa tek onda u osobu ?

Volimo da volimo .Ali volimo da volimo zato da bi bilo voljeni.

Da bi se osećali poletno.

Srećno.

Ispunjeno.

Kada sam bila zaljubljena recimo da sam pisala za tog nekog.

Sada shvatam da pišem tom nekom koji ne postoji.

I ponovo pišem iz srca jer možda želim da se pojavi.

Ali ja ga ne poznajem.

A opet,volim da volim.

Čak i kada neko umre,ne patimo toliko zato što je on otišao nego zato smo smo mi ti koji će biti tužni zbog njegovog odlaska.

Tako je i u ljubavi.

Volimo ljubav samu po sebi i nas u njoj.

Da li zaista volimo tu osobu ili samo volimo da nas ona voli nikada nećemo saznati.

Ne zamerite ponovo,ovo nisu nikakve teorije o ljubavi.Samo neka moja razmišljanja dok mi misli vrdulaju tokom večeri.

Spuštam glavu na jastuk u nadi da će me san ubrzo dočekati raširenih ruku.

Pozdravljam Vas.

 

 

JUTARNJA RAZMIŠLJANJA
2011/05/16,09:53

Jutro.

Tmurno.Sivo.Pomalo vetrovito.

 Opet ima neke čari buditi se sam uz otvoren prozor i vetrić koji ti miluje lice.

Gledam u nove sandalice koje sam kupila Anđelu.

Tako su malecne.Slatke.Ljubičaste.Kao nekakva bonbonica umotana u šareni papir.

Razmišljam da li će se radovati kada ih vidi ? Kada ih stavi na svoje nožice ?

A onda shvatam da ću se zaprvo radovati ja kada je budem videla kako se raduje.

Sve što radimo radimo isključivo zbog i za sebe.

Tako je i u ljubavi.

Ma koliko trdimo da zaprvo volimo osobu mi smo sa njom zato što volimo da budemo sa njom.Zato što se uz nju osećamo lepo,zaljubljeno,moćno.

Pa se pitam ima li i jedna jedina stvar koju radimo zbog drugih ili opet sve radimo samo i zbog sebe ?

Izreka da treba nekoga da pustimo da ode ukoliko ga zaista volimo jedna je od mojih omiljenih.

Ne možemo nekoga da zadržimo ukoliko se ljubav ugasila.

Čak i da ostane tu fizički svako od nas ima svoje carstvo osećanja,ljubavi.

Često to opovrgavamo želeći da ljubav zadržimo,prigrabimo.Ali kada ljubav nestane za to u isto vreme znaju dvoje.

Problem je što u našoj sebičnosti ,opsenama koje stvaraju senke u našem umu samo želimo da bude kao nekada.Da nikada ne nestane.Da vratimo nazad ono što je bilo .

Jednu stvar ipak zaboravljamo.

U mometu kada pustimo tu osobu.Oslobodimo je i dozvolimo joj da ode,mi zaprvo oslobađamo sebe.Dajemo krila sebi.

I opet ta moja teorija da sve u životu radimo samo i zbog sebe.Sve se vrti u krug.Kraja nema.

Možda je tako i dobro.Na posletku čovek i jeste najusamljenije stvorenje na planeti.

Može on imati porodicu.Biti zaljubljen.Imati prijatelje...

Njegov je um usamljen.

Niko ne može misliti u naše ime.

Tu usamljenost smo stvarali vekovima.A možda je ona nastala kada i  prvi čovek.Rodila se zajedno sa njim.

Opet,sloboda je jedini uslov ljubavi.

Najpre treba da je pružimo sebi.

Eto to su samo neka moja zapažanja i razmišljanja ovoga jutra uz kaficu ( koju sam počela da pijem ).Ne kažem da su ispravna.

Ali opet šta je u današnje svetu ispravno i ko to uopšte može da zna ?

Pozdravljam Vas i želim Vam da obojite ovo sivilo bojama ljubavi.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu