Princeza nemira

MUŠKARCI KAO PRIJATELJI
2011/05/05,19:30

Kasno popodne.

Ponovo ispitujem železnice Srbije.Nije da baš želim to ali  karta za voz košta duplo manje a meni je ostalo ravno 10 din u džepu.

Smeštam se konačno u vagon.Nakon nekoliko minuta dve žene počinju da me propitaju,zaptkuju o životu,porodici,mužu.Pokušavam da se orijentišem na knjigu ali ne ide nikako .Zašto sam ovo,zbog čega sam ono,gde živim.

Ljubazno ih pozdravljam i saopštavam da slazim na sledećoj stanici a onda odlazim u drugi kupe,na nekoliko kupea dalje od ovoga.

Voz je gotovo popunjen .Pronalazim mesto u kupeu u kojem sede 2 muškarca srednjih godina.Shvatam da sam instiktivno tražila prazno mesto,sve samo da nije pored žena.

Priča mi je dosta.Razgovora.Odgovora.Mudrovanja.Saveta.A onda motam film unazad.

Od malena sam se družila sa dečacima.U osnovnoj sam imala društvo u kome sam bila jedina devojčica.

U srednjoj ništa drugačije nije bilo.Sedela sam sa dečacima.Imala jednu jedinu drugaricu čitav život a onda je saopštila da neće da mi bude kuma upravo ona koju poznajem od jaslica.Najbolji prijatelj mi je postao kum.

Postoje samo dve žene sa kojima se družim.

Da li je moguće prijateljstvo između žene i muškarca?

Verujem da svako od nas ima neku svoju teoriju.Tako je i najbolje.Svako treba da odredi kako mu odgovara.

Lično ja  kažem kako nije trebalo da se rodim kao žena.Često razmišljam kao muškarci.Družim se sa njima.Imamo slična shvatanja.

Ponekada me iznervira terorija da muškarci ne mogu da budu prijatelji.Da gledaju sve kroz sex.

Još više od toga me iznervira kada se ukoliko se neko našali odmah shvata sve kao početak veze ili ko zna čega.

U muškom društvu se osećam bolje.Lepše.Sve je nekako jednostavnije.Tada osećam da sam potpuno svoja.

Izgleda da ja sa ženama ne mogu nikako da se složim ( o javi sada pišem na blogu ne poznajem većinu,jedno je razmena reči drugo kada te neko dobro poznaje).

Neznam da li je to predodređeno mojim rođenjem navike.Ali lično imam nekoliko dobrih prijatelja koje ne bih menjala ni za šta na svetu i sa kojima nikada ništa u životu mala nisam.

Uprkos tome što bih volela da sam se rodila kao muškarac ,u muškom društvu se osećam kao prava žena.

Jedan od ona dva muškarca započinje priču,spuštam knjigu na krilo  .Nakon više od pola sata shvatam da se neprestano smešim .

One dve žene me mrko gledaju na izlazu.Zaboravila sam da sam i rekla da izlazim.Pozdravljam ih i izlazim iz voza.

A onda zovem kuma...

Ko kaže da muškarci ne mogu biti dobri prijatelji ?

Sve zavisi samo od toga kako se prema njima postavimo.

 

 

LJUBAV ( Stepskom uz zahvalnost )
2011/05/05,08:58

Želim da spavam. Ne mogu. Odlazimu krevet. Prevrćem se po njemu.Pokrivam.Otkrivam.Ne mogu.Jednostavno ne mogu.

Misli mi se vrzmaju po glavi kao niti na razboju pa tkaju nekakve nove ideje,zamisli,shvatanja...

Ponekad s vremena na vreme prisetim se rečenica dragih mi osoba pa ih analiziram,premeravam,dopunjavam...

Jedna od rečenica Stepskog vuka u mome srcu je ostavila poseban trag.Trag je možda mala reč.Ta se rečenica zauvek urezala u moju dušu .Prilepila za moje srce. Unela malo svetlosti u moj um.

-Ljubav se ne menja.Menjaju se ljudi.

Iznova je ponavljam sebi nekoliko dana,da ne kažem nedelja.

Toliko mi je vremena trebalo da shvatim da je ona jedna od najistinitih rečenica koje sam ikada čula.Pročitala.

Mi,ljudi se često smatramo uzvišenim bićima.Dajemo sebi za pravo da tražimo,kritikujemo,molimo,zahtevamo...

Našoj pohlepi kraja nema.Možda to ima smisla u nekim drugim stvarima.Ali u ljubavi...

Dakle da vidimo ovako,

Mi ljudi smislili smo da ljubav treba okovati,orobiti,večnom načiniti

Kako?

Zarobićemo nekoga ?

Naterati ga da nas voli do smrti ?

Da živi sa nama do smrti ?

Da potpiše da će nam biti odan ?

Da se zakune da će nam veran biti ?

A onda razmišljam i razmišljam.Našoj gramzivosti kraja nema.Pa se pitamo otkud sve to ? Kako to da ljubavi prestaju ? Veze se kidaju? Osećanja gube ?

Ubice ljubavi:

Posesivnost

Ljubomora

Planovi

Prevelika očekivanja

Uverenja

Ubeđenja

Prohtevi

Želje

Tražimo previše.Besnimo kada ne dobijemo ono što zahtevamo.Kudimo sile zato što se naše naredbe ispunile nisu.

A tako je jednostavno....

Tako je malo potrebno...

Da ljubav shvatimo onakvom kakvom jeste

Uzdignutom nad svim osećanjima

Kraljicom

E sada,vidite,

Kraljica ne trpi da bude odenuta u rite i kuka na pločniku

Kraljica mora da bude na tronu

Uzvišena

Čista

Jedinstvena

Ljubav traje onoliko koliko traje

U svoj svojoj svetlosti,čaroliji,zanesenosti

Večna nije

Treba uživati u njoj kada nam se dogodi

Prigrliti je

Uroniti u nju

Opiti se njome

Iskoristiti svaki minut koji nam daruje

A onda...kada budete videli kako navlači svoj plašt i odlazi

Treba je pomilovati

Nasmešiti joj se

Zahvaliti joj se

Pustiti je da rašiti svoja krila i odleti

Jer ljubav je jedinstvena

Neponovljiva

Ona je uvek ista

Magična

Čarobna

Zaleđena u određenom vremenu

Onoga trenutka kada se mi promenimo ona pakuje kofer i odlazi

Na nama je da li ćemo je otpratiti sa smehom uz zahvalnost što nam je darovala neponovljive osećaje i trenutke ili ćemo je suzana priklinjati.

Ljubav je kraljica.

Mi ,ljudi,samo smo obični smrtnici.Njeni gospodari koji se vremenom pretvaraju u sluge koje uporno vrebaju za izgubljenim tronom.


Stepskom uz zahvalnost.

 

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu