Princeza nemira

SRCA NA POLICI
2011/05/22,20:30

Oluja.

Znaš li Ti kako kišne kapi u mom novom stanu udaraju o prozore,obijaju se o krov,čuju kao da preti smak sveta ?

Znaš li kako se munje poigravaju ,prepliću,sudaraju,odbijaju,pa onda vešto iscrtavaju Tvoj lik ?

Umorna sam od svega

Od ispisanih reči

Pročitanih reči

Ispričanih priča

Svih nevolja koje su me zadesile u istom momentu pa me vijaju kao nekakvog zločinca

Umorna sam od borbe

Od saplitanja

Udaranja o kamenje

Znala sam da ćeš doći sa kišnim kapima

Ti kao da si u  nekakvoj zaveri protiv mene

Ulaziš kroz polu odškrinut prozor na mome srcu a ja Te puštam

Umesto da ga lepo zatvorim !

Zabravim !

Kako ću ?

I kada sam to učinila provalio si

Pronašao šifru,ključ,obio bravu

Znaš šta

Oduvek si mi ličio na nekakvog prodavca lažnih osećanja

Reči

Kao piljari što se cenkaju za groš ili dva

Nudio si ih nemilice

Tobože poklanjao

Mnoge su na Tvoje laži padale

Ne i ja !

Ne umem da se cenkam !

Uvek plaćam punu cenu

Lepo se zahvalim na robi koju mi podariš i odem

Šta vredi što odem kada si Ti tu ?

Kada su se sve moje misli protiv mene urotile

Svađam se sa njima danima

Sa snovima više i ne komuniciram

Oni su sa Tobom

Mene više i ne poznaju,ne gledaju

Znam, znam sve znam

Trebalo je najpre da pitam

Koliko košta kapljica ljubavi

Ne da tako uzimam kao da imam sva bogatstva ovoga sveta

Kao da smem da dozvolim sebi luksuz i rasipam

Znam zašto sam se kod Tebe zaustavila

Na tvojoj tezgi je pisalo rasprodaja

Znaš kako sam slaba na rasprodaje ?

Kupila bih i robu sa greškom samo ukoliko je cena manja

Mislim popraviće se

Zašiti

Zakrpiti

Odseći onaj končić,onaj mali što visi i kvari čitavu stvar

I onda će biti po mojoj meri

Baš onako kako sam želela

Oh,kako li sam se samo prevarila

Robu sa greškom nikada ne možeš popraviti

Ma koliko se trudio

I kada zašiješ tragovi se poznaju

Uvek ostane ona malecna ivica končića kojA kazuje da je on tu bio

Robu sa greškom možeš samo zameniti

Ali kada to učiniš neće to biti to

Neće to biti ona prva stvar koju si ugledao sa ushićenjem

Biće to samo zamena

Znaš li kako to znam ?

I moje srce na sebi grešku ima

Susrelo se sa Tvojim na polici

Iznad je pisalo rasprodaja

Svi su zagledali,uzimali,smeškali se

A onda je Tebe neko kupio

Pa si i sam prodavac postao

A ja sam konačno sa police sišla

Do tvoje tezge došla

Uzela ljubav bez pitanja,upozorenja,cenkanja

A onda čitavim srcem svojim platila

Kiša polako prestaje

Kišne kapi odlaze

Sa  njima i Ti

Znam,vratićeš se

Ponovo onako snažno udarati o prozore

Ali neću Ti više otvoriti

Nije sada više stvar u tome da li ćeš Ti uspeti da otvoriš

Brava se zaglavila sa unutrašnje strane

Moje strane

Ni Tvog ni mog srca više nema na onoj polici

 

POŽUDA NA TRONU
2011/05/22,18:30

Vidi ovako,Ti polako počinješ da se uvlačiš u moj um

To nije niti malo dobro !

Što se Ti više budeš uvlačio u njega ja ću se izvlačiti iz tvog

To nećemo ni Ti ni ja.Zar ne ?

Budimo realni

Kažu da se u životu prava ljubav dogodi jedanput,eventualno dva puta

Šta je sa pravom požudom ?

Znaš ne pričam Ti sada o onom mehanizmu usne na usne,telo na telo...znaš već

Pričam o pravoj pravcatoj požudi

O onoj požudi koja ti um pomeri

Podari Ti najveće užitke

Od koje načisto poludiš

Misliš sada imao sam ja žena ,telesnih zadovoljstava bla bla

Sve je to u redu

Svi smo ih imali samo to ne izričemo naglas

Ali koliko Ti se puta zaledila krv u žilama ?

Koliko si puta nestao u drugom vremenu?

Srce zavaralo ?

Svi kude požudu

Kažu da ona nikakva ljubav nije

Da je plitka

Kratkotrajna

Hladna

O čemu li misle Ti ljudi ? pitam se

Da li su je nekada zaista iskusili ?

Možda smo tako nešto okusili samo Ti i ja ?

Šta misliš ?

Požuda je večito na nekakvo stubu srama i stoji pod nogama ljubavi

A kladim se da je ona glavna

Da vlada našim umovima

Telima

Da čeka svoj trenutak

Svoju slavu

I kako Ti rekoh požuda jedina ume da bude jača od ljubavi

Uz nju se želje tope

Misli nestaju

Fantazije rađaju

Šta su dva ljubavnika do dva oblaka koja prolaze jedan preko drugog i nestaju ?

Šta su do osuđenici na kraj pre početka ?

Šta su do dve senke bića koje ne umeju da se pogledaju ?

Kažu da je požuda samo omotač,celofan,kora

Da prazna ljuštura u koju se ljubav smešta

Oni koji to kažu...poznaju li snagu njenu ?

Znaju li da požuda može živote zaustaviti ?

Njima se igrati kao dete kakvom igračkom

Lepo Ti kažem,požuda je na tronu

Ona ima onu jačinu koja može zvezde da preokrene

Pa ih razmesti u druge dimenzije

Ume da pomeri stene

Spere sve mađije

Zato Ti kažem 

Ljubav je kraljica

Vekovima ponosno na njoj kruna blista

Ali prava požuda,ona koja se dogodi jedanput,najviše dvaput u životu

E ta požuda je na tronu

O tome Ti pričam

 

 

SNOVI
2011/05/22,08:53

Snovi su me oduvek fasciniali.Kao mlađa uporno sam pokušavala da zadobijem odgovore na pitanja u vezi njih.

Snovi su nešto ne dokučivo.Mistično.Iskrena da budem,pomalo sam se pribojavala da pišem o njima.Možda upravo zbog toga i nisam u skorije vreme.

Postoji toliko teorija o njima .Opet,čini se da niti jedna nije prava.Dokazana.Realna.

Šta su uopšte snovi ?

Gde ode naša duša kada sklopimo oči a um se preseli u drugu dimenziju ?

Dva su me pitanja okupirala još kao devojčicu.

Šta se dogodi sa našim dušama kada napustimo ovaj život o( tome ću drugom prilikom) i šta su zaprvo snovi ?

Mnogi veruju da su snovi delići naše podsvesti koji se saklupljaju u jedan bokal pa izlivaju u jednu celinu.

Drugi opet veruju da su snovi predskazanje budućnosti.

Kao mlađa sam imala jednu svesku u koju sam zapisivala snove.Sanjala sam tako slikovito.Nekako precizno.Čitav jedan život odvijao se u carstvu snova .A onda sam zapisivala sve čim sam se budila bojeći se da nešto ne ispustim.

Mnogi zapisi se se ostvarili.Nebiste poverovali koliko se u snovima krije ključ naše budućnosti.

Jedan je međutim san ostavio utisak na mene do dan danas.

Isti,potpuno isti san sanjale smo ja i moja nekadašnja najbolja drugarica.U isto vreme.

Sećam se da sam ja počela da joj pričam a ona nastavila.Nije to bio nikakav prijatan san.

Na žalost,ostvario se nakon nekog vremena.

Od tada čvrsto verujem u snove.Verujem da u njima leži puno odgovora na pitanja koja sebi postavljamo.

Verovatno i ti sanovnici koji su naši preci ostavili nisu ispisani tek tako.

Nisam od onih koji veruju u njih.Nisam ni od onih koji veruju da ako sanjaš nešto lepo,desi ti se nešto loše i obrnuto.

Ali verujem,čvrsto verujem da kada sklopimo oči um selimo u neki drugi svet.

Možda je nekada on ogledalo naše podsvesti.Možda sanjamo ono čime smo okupirani.Ali verujem da je to samo površnski sloj snova.

Kao što svi znate snovi se sastoje iz više faza.Predskazanje budućnosti sledi u onoj pred neposredno buđenje.

Fasciniralo me je i to što snove tako brzo zaboravljamo.Ukoliko ih ne zapišemo odmah nakon budjenja oni odlete ,izmigolje se i zauvek nestanu.

Sećam se da sam u nekoj knjizi pročitala da je jedan naš poznati književnik svake godine sanjao isti san.Sanjao je kako se spušta niz stepenice.Svake godine je bila jedna stepenica manje.Dan pred smrt sanjao je da stepenika više nema.To je rekao svojoj ženi i zapisao.

Lično verujem da u snovima možemo da vidimo budućnost.Da nam oni daju odgovore na pitanja koja sebi često postavljamo na javi.

Verujem da se um seli u drugu dimenziju.

Nekada sam mislila da kada naše srce prestane da kuca duša večito ostaje da luta u carstvu snova ? Da li je zaista tako ?

Činjenica je međutim da danas na snove gotovo da i ne obraćamo pažnju.I kako bi ? U trci sa decom,poslom,novcem i svemu ostalom što nameću rituali svakodnevnice  ko bi još imao vremena da analizira snove i pronalazi značenje istih ?

Neke će stvari za ljudski rod zauvek ostati nedokučive.

Šta smo mi ljudi uopšte postigli i izumeli za sve ove godine postojanja ?

Da li smo nešto otkrili ?

Jedino što smo uspeli da ostvarimo je kako da komuniciramo jedni sa drugima na sve moguće načine.Kako da sami sebe zabavljamo.Kao nekakvi cirkusanti.

Za nekim ćemo pitanjima samo večno tragati.I možda nikada ne dobiti odgovore na njih.

U snovima se odvija jedan sasvim drugi život.Život u kome se prošlost,budućnost i sadašnjost vešto preliću i čine jednu celinu.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu