Princeza nemira

« NA VRHOVIMA PRSTIJU | Main | ZAŠTO OSTATI NA BLOG.RS ? »

ROKOVNIK
2011/05/11,12:20

Čitavo pre podne provela sam u dvorištu sa Anđelom tražeći puževe.Onda me je naterala sa zaliva cveće barem nekoliko desetina puta kantom koja gotovo da je veća od nje.

Vraćamo se u kuću.Dobijam poziv iz firme.Fali jedna doznaka za bolovanje a muž sem što preti i ne interesuje ga da li  dete ima šta da jede sada neće da mi da ni potvrdu iz firme ne bih li mogla da podignem i tih mojih nekada 18 ,u najboljem slučaju 19 hiljada.

Shvatam da ću morati još danas do Beograda. Uzimam rokovnik da  ispišem šta sve treba da obavim i kako sve to da smestim u isti dan ne bih li se što pre vratila zbog Anđela.

Taj rokovnik datira iz vremena kada sam radila.Zurim u stranice ispisane i popunjene od vrha do dna sitnim slovima.Svaka,bukvalno svaka je ispisana.

U jednom posebnom,odvojenom delu napisani su planovi za dane,nedelje,obaveze a na jednom listu za narednu godinu.

A onda,prazna stranice.Možda tek na nekoj po koja reč,po koji podsetnik za neki događaj,pa onda ponovo prazno.

Nakon što sam prestala da radim rokovnik sam zamenila papirićima,koji su se motali svud po kući a onda sam i njih zaboravila.Nisam više želela da ih ispisujem.Nisu mi više bili potrebni.

Razmišljam kako sam nekada bila puna planova.Ne pričam samo o onim životnim.Planirala sam svakoga dana šta ću narednog da kuvam,gde ću da idem,sa kim ću da se vidim...

Moj nekadašnji život je slobodno mogao da se zove rokovnik.

Šta mi ljudi očekujemo od života i koliko možemo da utičemo na to da se naše želje ostvare?

Neko mi nedavno reče,kada budeš sklopila kockice mozaika i budeš znala šta tačno želiš od života možda nećeš biti tako negativna.Ponovo iskreno.Prihvatam.

Samo...ko kaže da mi možemo da skopimo kockice mozaika,da ostvarimo sve što smo u rokovnik zapisali.

Znala sam veoma dobro ja šta želim od života.Težila ka tome.Trudila se.Zalagala.Na posletku većinu od toga i dobila.

A onda je sve nestalo.Raspalo se.

Nikada ne možemo da znamo šta nas očekuje do kraja dana a posebno sutradan i nakon toga.

Barem sa sama sebi sada smešna sa tim tzv planovima  kojima sam težila.Da ih nije bilo možda bi sve bilo drugačije.

Setila sam se sestre kada mi je radila natal .Tada se nismo dobro poznavale.Ona je opet uspela sve da mi pogodi.

-Da sam znala,da smo se samo ranije znale pa da ti kažem...

A onda je zastala.Pa nastavila.

-Da sam te poznavala i rekla ti sve to,opet bi postupila isto.To je jednostavno sudbina.Ona se ne može izbeći.

Istina je.Znala je ona mnogo što šta i rekla mi pa sam ponovo postupala svojevoljno.Ne zato što tako treba. Zato što je tako određeno.Od svega možemo da pobegnemo.Od sudbine ne možemo.

Znali su to naši preci.

Ali mi mislimo da se sa tehnologijom i svim ostalim materijalnim napredkom promenilo i sve ostalo.Ljudski mozak je napr ostao potpuno isti.

Ljubav,strah,ljubomora,sujeta,kritikovanje...sve te osobine i stanja su jednake kao i ranije.

Možemo danas živeti u dvorcima a ranije u brvnarama.Na zemlji ili na Marsu.Neke se stvari ne menjaju.Baš kao ni sudbina.

Mišljena sam da su planovi ubice užitaka.Uzroci razočarenja i nezadovoljstava.Često i ubice same ljubavi.

Ne može se bez njih ,istina.Neki cilj mora da postoji.

Ali uvek treba imati na umu da u životu uglavnom ispadne onako kako nikada ni pomislili nismo da bi moglo biti.

Jedini cilj koji sam sebi zadala jeste da Anđela izvedem na pravi put.

Ostalo...planiram samo ono što je ne izbežno.

Ne,ne znači to da ću sada sedeti i čekati sudbinu skopljenih ruku.To nije moj stil.

To znači da ću zadovoljstvo težiti da pronađem u sopstvenom umu.Najpre treba od toga krenuti.Planovi...što ih je manje to više živimo.

Bacam rokovnik u kantu za otpatke.

Ne želim više da se podsećam ni predhodnih planova niti da zapisujem buduće.

Ne trebaju mi više ni papirići.

Ono što treba da obavim sutradan staće u moj um.

Za dalje...ima vremena.

Komentari

Comment Icon

Reci Bogu da imas plan da ga nasmejes.

Posted by: unajedina at 2011/05/11, 13:40
Comment Icon

Za brvnare i dvorce nisam odgovoran ali Mars nemoj da mi prozivaš :))))

Posted by: Janakis at 2011/05/11, 14:08
Comment Icon

posto si bacila stari rokovnik ja imam da ti dam novi lep pa da ponovo pises a neku stranu ostavis za nas

Posted by: stalker at 2011/05/11, 15:19
Comment Icon

Uno,upravo tako.pozz

Posted by: Tanjana at 2011/05/11, 17:29
Comment Icon

Janakis dogovoreno.i ja sam na marsu sa tobom...:] ljub

Posted by: Tanjana at 2011/05/11, 17:32
Comment Icon

stalker imam ih ja na kg,daću ti ih ukoliko uspeš da se popnešna onaj prozor :)))

Posted by: tanjana at 2011/05/11, 18:02
Comment Icon

vazi se daces :))ako se popnem uz prozor ;)

Posted by: stalker at 2011/05/11, 18:12
Comment Icon

stalker rokovnike ! !neznam na šta si mislio ti :))

Posted by: tanjana at 2011/05/11, 18:44
Comment Icon

neznam ja stasi ti pomislila masta cini cuda .ima pesma za tebe pogledaj ponovo

Posted by: stalker at 2011/05/11, 18:50
Comment Icon

stalker sada me ponovo podsećaš na onog od ranije ...pogledaću

Posted by: tanjana at 2011/05/11, 19:10
Comment Icon

We can live today in castles and earlier in the huts. In the country or on Mars. Some things do not change. Not even destiny. Did you see a movie Valerian and the City of a Thousand Planets?

Posted by: coursework writing services at 2017/09/07, 12:15
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu