« BEZ SNOVA | Main | ROKOVNIK »
Smestila sam Anđela u krevet.
Šetkam se po sobama u kući mojih roditelja.Sve su nameštene.U isto vreme sve su tako prazne.Barem one na spratu.Hladne.
Gledam u baletanke iskačene po zidovima,pohabane od vežbanja.Uzimam jedne,moje omiljene.Ruski špic.I stajem na prste.Osećam bol.Isti onaj koji sam osećala kada sam skakala po pozornici a pravila se da lepršam.Trudila se da izgleda kao da hodam po oblacima.Tako su nas učili.Da ignorišemo bol.Da nam glave budu podignute,vrat izvijen i da lebdimo dok nam se stopala grče u bolu.
Vraćam baletanke na zid.Pitam se koliko će tu još stajati.Postera više i tako nema.Moji su ih poskidali zbog krečenja.Ostale su samo baletanke koje čekaju da budu uklonjene.Sa njima i svi oni dani provedeni u znoju i naporu.
Ne volim kada mi se prošlost,sadašnjost i budućnost prepliću kao da pletu nekakvu pletenicu raznobojnih pramenova.Onda kada se sadašnjost u tim nitima gotovo i ne vidi a budućnost zamenenjena nekakvom satenskom trakom,zamenom za pramen.
Pa se pitam da li treba poslušati savet profesora baleta.Uzdignuti glavu,izvući vrat i praviti se da šetaš po oblacima i onda kada ti se čini da su oblaci samo bezoblična ,nestvarna pojava.
Da ih nikada više dosegnuti ne možeš.
Teško je da žive bez snova onima koje za snove i od snova žive čitavoga života.Onima koji se snovima hrane.Koji snove udišu kao vazduh.
A onda shvatam da je sve u životu u stvari čekanje.
Ćekala sam da odrastem,da završim fakultet,da se zaposlim,da naiđe onaj pravi,da se udam,da rodim dete...
Sve se svodi na nekakvo čekanje.
Čekala sam i u vezama.Da se uozbilje,da se raskrinkaju,da se učvrste,da prestane igra mačke i miša,da pozove,da ja pozovem...
I sada,po prvi put u životu ništa više ne čekam.
Moja osećanja podsećaju me na nekakvu baletsku predstavu.
Polagana muzika,uvertira a onda odjednom bacanje,piruete,arabeske,sokovi...
Ali ovoga puta čini se da ja ne igram.Samo posmatram sopstveni život.
Sve se odvija po nekakvoj čudnoj koreografiji.Kao da ju je radio nekakav čudak.
Osećam da se trudim da odskočim,to je onda kada letite baletskom partneru ne bi li Vas podigao u vis ali Vas on ne dočeka kako treba ili Vi jednostavno izgubite ravnotežu i spuste se pokajnički pokraj njega uz uzdahe i poglede razočarenja ostalih iz grupe.
Pokušavala sam ja uradim nekako taj skok.I dok sam pokušavala znala sam da sam živa.
Sada više ne pokušavam.
Kao da kroz život plovim na vrhovima prstiju.
Svaki dan protiče jednako.Neznam više ni koji je.Nedelje i datume sam odavno prestala da brojim.Znam da ću uskoro prestati i godine.
Ne čakam više ništa.To je jeste problem.
Šta se dešava kada prestanemo da čekamo ?
A onda se setim one slike,kad god sa letela avionom obožavala sam da posmatram oblake.Ličili su na nekakve sante leda.Kao nekakv grad.Oduvek me je to fasciniralo.
Šta mi ljudi znamo?
Uvek se pravimo da sve znamo a zaprvo ne znamo ništa.
Možda oblaci zaista postoje.Čekaju na nas.Ali mi nismo spremni da ih dosegnemo.
Možda i samo možda ću na jedan od njih uspeti da sletim i ja.Sa ovim novim krilima očvrslim od briga ,tečkim poput olova kakvog.
Možda...možda će se to dogoditi onda kada ponovo budem naučila da čekam.
Izlazim iz svoje nekadašnje sobe,zgrčena od hladnoće.
Ne želim ničim da se ogrnem.Želim da mi hladnoća prožima čitavo telo.Barem neko vreme.
Svi čekaju nešto!
Neki dočekaju rano, neki kasno, neki nikad!
Ti si naš crni labud!
Samo uzdignute glave napred!
pesme od bajage :na vrhovima prstiju,ruski voz,tamara,zivot je nekad siv,nekad zut sve lepo kazu bolje od pisane reci ustvari kazuju moj komentar
Filmetric ti si naš ratnik mira !.p.s.igrala sam crnog labuda :) poljubac
stalker,bajagu volim.Ti samo neke pesme,stihove...prosto ne mogu da te prepoznam :) ljub ljub
cudna sam ja neka cvecka nisam svakiput onaj mapetovac koji sam nesto zakera ili sve pokusava daokrene na salu ima i neka crta romantike
stalker...romantika i šala-pogodak !
"Šta mi ljudi znamo?
Uvek se pravimo da sve znamo a zaprvo ne znamo ništa.
Možda oblaci zaista postoje.Čekaju na nas.Ali mi nismo spremni da ih dosegnemo."
Bas mi se svidja ovaj post,napisan je nekako lagano,iz srca i duse,toliko prepoznatljiv.
Ne daj da te drzi ta hladnoca,koliko god nekada prijalo usukati se u nju.Samo je varka.
Da te ogreju ovi topli dani,da dosegnes svoj oblak,da dodju bolji dani.Za pocetak da pronadjes bolji posao,posle ce sve biti lakse.;)
Uno bravo !Posao mi je najpotrebniji sada !Baš tako kako si napisala.Ljubim te
Znam iz sopstvenog iskustva,posle ce sve nekako doci na svoje ;)
nesto sam razmisljao ovo na vrhovima prstiju treba li se prici kuci tvojih rodirelja na vrhovima prstiju dok dolaz kod tebe da ne cuju ko dolazi imali đukac da kevce drugi sprat treba i stube da se nose odskrini neki prozor vrata negde nize da ne cuju komsije da zovnu pandure misle lopov
Uno znam i ja.kada sam se zaposlila ,upoznala muža i udala se.kada se sve to sa poslom izdešavalo raspao mi se i brak :) znam da nema veze,da se slučajno poklopilo ali znam i kako mi je drugačiji život bio dok sam radila.tada sam imala život.zato ti i kažem da si 100% u pravu.
Stalker ko da se popne? Romeo možda ? :))
mozda e sad dali je romeo neznam bas
Stalker romeo !ko drugi :)
:));))
Dobro jutro Tanjana, ovaj put neću ništa da pametujem već samo da te pozdravim i poželim ti da uživaš u lepom danu :)))
Janakis volim kada ti pametuješ! Vidiš li? Šta god ja da napišem,ali šta god dodjemo do ljubavi i romea :)) takodje ti želim da uživaš u danu!
I have found some of your pieces in the Centre for Alternative and Virtual Education and Edwin Parr Composite Community School. Have you studied there? Or perhaps, there's a poetry library.
| « | Maj 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||