Princeza nemira

« DOĐE MI... | Main | KRAJ LJUBAVI MARCANTONIA I TANJANE »

VIRTUELAN SVET...TO SMO MI
2011/04/16,07:59

Budući da je ovo sedmi mesec kako sam zagazila u ovaj virtuelan svet ,sve češće se pitam da li je dobro što sam to učinila? Da li je dobro što sam one večeri,pre nekoliko meseci,otkucala post i pritisnula dugme OBJAVI?

Teorija nikova moje sestrice Vile sa duplim krilima,po kojoj se naše ličnosti ogledaju u nikovima koji smo sami sebi nadenuli u mnogome me je inspirisala da napišem ovaj post.Ta teorija je veoma precizna.Tačna.Imena su nam smislili drugi.Nikove smo nadenuli sami sebi.Nikovi smo mi ( ukoliko ih ne menjamao svakodnevno ,čak i da je tako...)

Šta je sa postovima? Da li su naši postovi zaprvo Mi?

Da li pišemo onako kako osećamo ili da bi zadovoljili druge?

Da li naši postovi zaista sadrže deliće naše duše i njene otiske?

O ovom,virtuelnom svetu se tako često piše i govori.Sa jedne strane otuđujemo se na neki način od jave.Sa druge...upoznajemo ljude,sklapamo nova poznastva,prijateljstva,ljubavi.

I sve to samo na osnovu reči.Priznaćete,magično je.Nije važno kako neko izgleda.Gde živi.Kako se oblači.Dakle,materijalno je potpuno isključeno.Samim tim virtuelan svet jeste moćan.

Svako može u njemu da bude ono što poželi.Ali da li je zaista tako?Po meni,čak i da neko ima 6 blogova i 10 nikova njegova se duša ogleda u svakom od njih.Nemojte me pogrešno razumeti,ne zameram nikome na tome.Samo želim da kažem da od sebe ne možemo da pobegnemo ma koliko to želeli.Naročito u ovome svetu.

U ovom svetu upoznajemo i spoznajemo sami sebe.Otkrivamo ono što o sebi znali nismo.Reagujemo potpuno u nekim situacijama različito nego na javi.Sebe iznenađujemo.

Možda ovaj virtuelan svet stvara potpuno drugu sliku u o nama .Možda...možda smo tek u ovom svetu zaista saznali ko smo.Možda se to neko naše biće godinama krilo na javi pa u virtuelu ušetalo ponosno i uzdignute glave.

Koliko istine o nama ima u našim postovima,ma o čemu da pišemo?

Svako od nas piše o onome što je odabrao.Da li je to lični život,pesme,filmovi,putovanja...nije važno.Mišljenja sam da se u svakoj našoj ovde ispisanoj rečenici sadrži delić duše onakav kakav zaista jeste.

Komentari,da upravo komentari,o nama govre mnogo.Često više nego postovi.Čak i onaj komentar ostavljen reda radi  govori o nama.

Neki su mi govorili da ne obraćam pažnju na to što pišu.Da to nema veze sa njima.Ne slažem se.Sve što ovde napišemo ima veze na neki način sa nama.

Naši postovi...Da li smo to mi?

To je pitanje koje mi se nameće danima.

Što se virtuelnih ljubavi tiče,nije im mesto u ovom postu.Jedino što mogu reći o njima jeste da su posebne,specijalne...baš kao i prijateljstva.

Ovde i samo ovde ništa do reči nije bitno.Ništa do srca.

Ima i onih koji rečima pokušavaju da vešto manipulišu.To je istina.Reči su najopasnije.

Reči mogu da slave.Da uzdižu.Da hrane,Da nam život udahnu.Reči mogu i da ubiju.

Mišljenja sam međutim da Ti što pokušavaju rečima da manipulišu na posletku izmanipulišu sami sebe.Reči su kao bumerang.Vraćaju se.Ne štede.Vraćaju milo za drago.I...više od toga.

Upravo ovaj virtuelan svet,sazidan je samo od reči.U njemu nema ulica,građevina,odeće,hrane,novca...samo i samo reči.

Ali da li je to samo?

Reči nas odaju.

Reči nas na tron postavljaju.

Reči od nas prosjake prave.

Reči nas bacaju u svetlost ili tamu.

Reči nas u večnost sele.

Reči nam daruju magiju.

Reči....to smo mi.Sa njima možemo sve.

Zato,ukoliko bi me neko pitao da li bih mu preporučila da uđe u ovaj virtuelan svet,bez razmišljanja bih mu odgovorila -Ne,nikako.

Da li bih sama izašla iz njega? Odgovor je isti-Ne nikako.

Konfuzno ?Da.Šta drugo očekivati od princeze nemira?

Virtuelan svet opasniji je nego što mislimo.Može da služi kao lek.Ali kao i kod svakog leka ukoliko se predoziramo izaziva kontra indikacije.

Opet,da nismo potpuno ne namerno zaronili u njega možda nikada ne bi saznali ko smo mi zaprvo i kakvi smo.I nikada ,nikada ne bi uspeli da otkrijemo skrivene deliće naše duše koji su čučali u ćošku potpuno zaboravljeni.

Na posletku,ne mogu da ne primeti da smo virtuelan svet zaprvo mi sami.Upravo onakvi kakvi zaista jesmo.Ne onakvi kakvi bi želeli da budemo.

Sve Vas pozdravljam.


Ovaj post posvećujem svim blogerima.

 

 

 

Komentari

Comment Icon

Tanjana u pravu si, i tekstovi, pesme, i komentari iako budu i preuveličani i ublaženi to smo ipak mi. Ne bitno je o čemu pišemo, na kraju govorimo o sebi. Što se tiče reči one zaista i povređuju i dižu u nebo, ali su pre svega sredstvo pomoću koga iznosimo mišljenje. Čini mi se da je loša strana bloga to što često pažnju usmerimo na ličnost koja piše, i zanima nas više ona nego poruka iz tekstova. Po meni to je pogrešno, a dovodi do toga da nas vređaju nečije reči jer u napred imamo očekivanja šta će reći, i ukoliko se te reči ne poklope sa našom idealizovanom predstavom ili procenom mi bivamo povređeni. Međutim to je neminovnost komunikacije.
Svaka čast za tekst i temu.

Posted by: Janakis at 2011/04/16, 09:54
Comment Icon

Janakis,ponovo si u pravu.neka se ovaj tvoj komentar nadoveže na moj post jer je upravo to ono što sam zaboravila da pomenem.kao i na javi,i na blogu se više vežemo za osobu nego za tekst.onda dolazimo u situaciju da sudimo o osobi.tekst je u dr.planu.ma koliko neki misle da u virtuelu beže od stvarnosti ovde se sa njom dotaknu.poljubac

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 10:08
Comment Icon

Imam jedan blog i jedan nick.
Imam postove koji su vrlo licni, i postove na koje su me naveli ostali blogeri.
Ne pisem vise cesto, komentarisem povremeno, ali sve sto kazem to i mislim.
Nisam se pokajala sto sam otvorila blog, pricam sa razlicitim ljudima, delimo misljenja, ne slazemo se uvek, ali i to neslaganje vredi.
Nisam upoznala neku drugu sebe, jer odlicno znam ko sam.
Ovde nisam dosla zbog ljubavi, niko mije nije ni ponudio, ali sam ja svojim recima cini mi se i pokazala gde je granica i ljudi se tako i ophode.
Ne sudim nikome, verovatno je ljubav i ovako moguca ali ako i SAMO AKO ljudi pisu iskreno jedni drugima.
Sad, ako i takva ljubav prestane, ne treba ocajavati... pa i u stvarnom zivotu se ljubavi gase zar ne???
Znaci, o cemu god pisali i sta god ovde trazili, jedino nam iskrenost moze doneti srecu.
Pozdrav Tanjana :)

Posted by: casper at 2011/04/16, 10:11
Comment Icon

Casper,ne vidim kakve veze prestanak ljubavi ima veze sa ovim textom.moja ljubav kada prestane ovde ili na javi zahvalim tom nekom mom na ljubavi koju mi je pružio,poželim mu srecu i krenem dalje.oni koji me poznaju znaju da je svaka moja reč ovde z srca napisana.janakisov kom.je sve objasnio.poz casper

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 10:29
Comment Icon

Casper možda si ti pogrešno razumela,kao i taj nekadašni moj.nije mi namera bila da ikoga ovim textom osudjujem,kritikujem niti ucim pameti.napisala sam kako vidim ovaj svet.tom nekadašnjem mom se zahvaljujem na tome što mi je pokazao šta je prava ljubav.upravo je ta ljubav izvirala iz mojih prethodnih textova...

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 11:03
Comment Icon

O Tanja, polako... Ja uopste nisam pisala o tvojoj ljubavi samo sam komentarisala tekst.
Ti mene nisi razumela:)

Posted by: casper at 2011/04/16, 12:35
Comment Icon

Dosta me je iznenadio ovaj tvoj članak.
Pun je pozitivne energije. Baš onako kako te zamišljam, čak iako se možda pored svih nedaća koje te tište ne vidi.
Pozdravljam te puno i baš ovakav kakav je moj blog, želim ti sve najbolje ko u najromantičnijim filmovima.
Do sutra! :D

Posted by: Filmetric at 2011/04/16, 12:59
Comment Icon

lepo receno virtuelni svet on nam vraca ono sto smo negde zagubili u pravom zivotu pritisnuti problemima mozemo da se pretvaramo da smo neki drugi ali reci nas odaju

Posted by: stalker at 2011/04/16, 13:12
Comment Icon

Filmetric...hvala ti prijatelju što si uvek tu.i kada mi je najgore,ne mrzim nikoga...ne vredjam,ne kritikujem,ne osudjujem.pokusavam da razumem.poljubac

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 14:56
Comment Icon

Stalker nakon tvojih komentara reci su uglavnom suvišne...

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 14:58
Comment Icon

Casper,verovatno sam pod utiskom nečega što se dešava pa se zbog toga nismo razumele.poljubac

Posted by: Tanjana at 2011/04/16, 15:00
Comment Icon

virtuelni svet, blog..pomaže mí da sagledam stvari i iz drugog ugla..poslužio mi je í da pobegnem jedno vreme kad mi je realan život bio crn..volim blog..volim blogere..volim da svratim ovde. a rízik od laznog predstavljanja ima i na javi..

Posted by: Vilabezkrila at 2011/04/16, 15:37
Comment Icon

sestrice sve si rekla svojim komentarom!

Posted by: tanjana at 2011/04/16, 15:49
Comment Icon

iskreno-nisu smeli ni da te pustaju iz te BELE sobe...

Posted by: izabeiia at 2011/04/16, 23:55
Comment Icon

izabeiia aman za aman ženo !pa ti baš mene voliš!Čast mi je što iščitavaš sve moje tekstove!To je dobro.Možda nešto i naučiš:)))

Posted by: tanjana at 2011/04/17, 00:12
Comment Icon

...MOZDA...

Posted by: izabeiia at 2011/04/17, 00:35
Comment Icon Rpppeo Zgnfdt

Dwofhj Plaquenil Ckeqty hydrocephalus

Posted by: pargoli at 2022/02/01, 06:31
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu