« MOZAIK | Main | MARS 5000. GODINA-SVI SMO TAMO »
Petak veče je vreme kada moj Anđeo ide kod tate.Tada imam vremena da se posvetim sebi u potpunosti.Nekako uvek krećem od fizičkog izgleda jer preko nedelje ne stižem da obavim sve što sam planirala.
Mišljenja sam da žena može možda da isijava iznutra i bude voljena ali ne može niti jedno niti drugo ukoliko se brižljivo ne neguje.
Samo mi žene znamo koliko je preparata potrebno za negu jedne žene.Farbe,kremice,losioni,serumi,gelovi,maske,depilatori,epilatori,lakovi...uh sve mi se pomuti u glavi od nabrajanja.Uopšte ne razumem kako uspevamo da kupujemo hranu pored svega toga.
Dakle nakon što sam se istuširala,namazala nokte na nogama i izmenjala jedno tri različite maske gledam se u ( tako nam popularno na blogu danas ) ogledalo i razmišlam.
Nikada,nikada nisam bila prosečna.
Nemojte me kriviti da sam suviše gorda ili nadobudna.Uobražena ili preterano samopouzdana ( ok,ovo poslednje možda i jesam ponekada)
Ne trvrdim da sam preterano lepa.
Ne tvrdim da sam preterano zgodna.
Još manje tvrdim da sam preterano pametna.
Ne tvrdim da se moja posebnost ogleda u tome da sam bolja od drugih.Ne!
Nikada se jednostavno nisam mirila sa tim da budem prosečna.
Da li preuveličavam neke stvari i da li sam to činila sa mojim ljubavima?
Smatram da nisam.U našoj zemlji je sve što je lepo patetika . Takođe sve što je lepo deluje isuviše nestvarno i nemoguće.Nisam veličala moje ljubavi i pravila filmove od njih.Neke se međutim stvari ne mogu izbeći.Samo jednom Vas u životi zadesi magija i čarolija.
Ja koja za magiju i čaroliju živim u stanju sam da prodam i sopstveno srce da bih uživala u njima.Neke se stvari jednostavno dese.Prenesu na javu i mi tu ne možemo ništa.Čini mi se da su na javi još čarobnije ali ko sam ja da sudim?
Moji postovi tipa TEŠKO JE VOLETI TANJANU nisu niti malo slučajni.Mama me ne razume.Često me ne razume ni moje voljeno biće a ne retko ni sestra vila ,osoba najsličnija meni.
Samo ja mogu ,i čak i iz meni samoj nepoznatih razloga da tek onako iznenada ,potpuno ne predviđeno učinim neku stvar ili promenim osećanje.
Mogu u jednom danu da se zagrejem ili ohladim.Mogu da mučim sebe i prolazim kroz raznorazne patnje ili da jednostavno kliknem ,završim priču i nikada ne u nju ne vratim.
Shvatila sam da je teško mene razmeti,još teže voleti.Teško je opstati samnom i kao prijatelj .Možda.Ne znam.Iako prihvatam ljude takve kakvi jesu i nikada ,nikada ne želim i da pokušam da ih promenim.Svako je na svoj način poseban.
To što stavljam sebe ispred svih nije za ponos.Ali naučila sam da ukoliko to ne učinim niko to neće učiniti umesto mene.
Ne krijem emocije.
Ne sudim.
Ne kritikujem.
Ne vređam.
Ali prosečna nikada i nikako.
Možda upravo i baš zbog te moje težnje da ne budem prosečna moj život liči na nekakvu buru sa uraganima koji pred sobom ruše,kidaju,razaraju.Ponekada i samo proteknu bez posledica znatnih.
Možda sam zbog toga prihvatala sve šanse i pokušavala da ih veličam i pretvorim u još veće.
Možda sam zbog toga lutala po stranim zemljama i tražila se u raznoraznim kulturama.
Neznam.
Možda sam upravo zbog toga shvatila da moram da imam sopstveni mir i budem donekle sama.
Osobe kao ja se nikada nikada potpuno sa nekim ne razmeju.
Uvek postoji ona malecna nit koja Vas razdvaja od ostalih.
Nesmem ni da pomislim kako me posmatraju osobe sa kojima nisam bliska i koje dovoljno ne poznajem,barem toliko da mogu da predvide neke stvari.
Jer mene niko zaprvo ne poznaje.I mislim da će veoma teško biti da to ikada iko učini.
To se izgleda zove sve samo ne prosečna.
Gledam u svoje ogoljeno telo.Toliko sam godina pazila na liniju i zbrajala kalorije da mi je čitav život u tome prošao.
Tek sada kada sam izgleda brinula o svemu osim o kalorijama,potpuno mi se sviđa ono što u ogledalu vidim i mogu sam ponosom da kažem da sam sobom zadovoljna.
Što se ostalog tiče,budući da sam ukapirala da me je veoma teško razumeti i voleti,znam da postoje osobe u mom životu koje se svakodnevno trude i daju sve od sebe.To mi je potpuno dovoljno.
Taj neki,treba da razume samo trenutak koji se kao nekakvim čudom u maguju pretvara.Meni ništa nije potrebno drugo.Ta magija rađa se sama po sebi i tu nema šta mnogo da se razume.
Zato sam i odlučila da živim sama.Izgleda da je jedino sloboda veća od ljubavi.
Znam da će mnogi misliti da je ovaj post možda preterano zbrkan kao i često moje misli.Mišljenja sam da je upravo on jedan od najpreglednijih do sada napisanih.
cao tanjana, znas da sam ja prosecan i necu da komentarisem nista hehehe
marco :)))ti si sve samo ne prosečan.znaš ti to dobro :)))
lepo je biti svoj. ne želeti nemoguće, već od onog što ti je dato napraviti najbolje moguće. i sam izabrati "alate" kojima ćeš to postići.
Prijatno!
domacice, upravo ovim komentarom si sve rekla! neka se on nadoveže na moj post! hvala ti .šaljem ti veliki poljubac,baš tebi koja si uz mene bila od samog početka!
Izgleda da sam jedini ja još prilično davno iskreno priznao da je tebe teško razumeti... Sad da si posebna, posebna si, i zbog toga veliki pozdrav za moju posebnu prijateljicu.
P.S.
Dokle više sa tim ulepšavanjem :)))))
janakis :)))) priznao si i ostao mi preijatelj ! svaka čast! p.s.ulepšavam se za onu žurku na Marsu koja će se verovatno sutra održati :)))
Ako je zbog žurke onda je opravdano :))) Znači Tanjana, ti baš rešila da i Marsovce ostaviš bez daha?
bilo bi cudno da se ne brinete o svom izgledu .muskarci bi trebalo da se zabrinu kad primete da se njihove lepse polovine ne brinu o svom izgledu a razumeti nekog to je ponekad tesko jer ja i sam sebe ponekad ne razumem
Janakis :))) ako se dobro sećaš idem na žurku u tvome društvu :))) mislim šta da ti kažem,ići sa predstavnikom je zaista velika stvar! naravno da želim da ostavim bez daha Marsovce naše :)) Ne posustajem u tome nikako!
stalker , da,baš tako samo...vidiš izgled da mene bolje razumeju muškarci nego žene.možda grešim...nekako je tako bilo i uvek će biti...trebalo bi da pišeš više...barem ja bih redovno tvoj blog posećivala
Ne mogu da ti opišem koliko mi je zadovoljstvo... I kako ja sad da dočekam nastavak Marsa :))) Još kažeš verovatno sutra... to sad meni zvuči kao za hiljadu godina. Jesi li ti sigurna da na tom Marsu nema zavisti i ljubomore? Ja imam osećaj da će meni svi da zavide :)))) i to ne zbog funkcije.
ma nisam ja neki dobar sastavljac teksta bilo bi to zbrda sa dola nepovezano nekako sam kao ona dva mapetovca koji samo gunđaju nesto
Janakis :))))))))) vidiš,iako smo na Marsu izmislili lek za sujetu i ljubomoru i to odavno počeli da smatramo ozbiljnim bolestima ,tu i tamo i sujeta i ljubomora se podkradu.Mi na Marsu to zovemo benignim jer se radi o ljubavi mada...gde ima prave ljubavi ima i ljubomore barem trunčica:))) tako da ima u malim količinama,ali nemoj to da te brine.ja sam ta koja treba da se brine.ipak si ti predstavnik i sada neznam ni kako ću da prespavam večeras.pritisak je veliki...poznajemo se mi,sarađujemo,znam sve...samo okolina...uh ko preživi pričaće :)))
stalker :)))) to smo tvrdile redovno moja nekadašnja najbolja drugarica i ja :))) da smo kao ta dva mapetovca :) nema veze.neka si tu i sa komentarima!
Tanjanaaaaaaa,napisala sam ti veseo komentar na kategoriji sasvim caroban dan:))))))).Pozdravljam te!Pozdrav veliki za tvoj Andjela!!!!!!!!
Tanjanaaaaaaaa,
Vila SA DUPLIM KRILIMA JE TVOJA BLOG SESTRICA,a ko je Milica?Jel je Milica tvoja rodjena sestrica?Pozzzzz:*(!).
Pomozite mi,zasto kada otkucam komentar ponekada na blogovima budu razmaknute reci???Volim da su svi komentari uredni na blogu,ali me nervira kada mi budu razmaknute reci ponekad kada otkucam komentar:(((...Pozdrav!
NAPRIMER:
Ovaj moj prethodni komentar u 00:01 su mi bile opet malo razmaknure reci,e zbog toga se ponekad iznerviram:((((...a inace kucam kako treba...Pozz
Mozda zavisi od pozadine bloga,Tanjanin je tamno-plavo-beli.
Majo srećo ,dobro jutro!Izvini sinoć sam zaspala.Ti vidim opet prvo Marca pozdrvaljaš :))) dobro,razumem te .Ume on tako da deluje na druge :))šalim se malo.Najviše volim kada na mog blog svrate mlade i iskrene duše.Upravo one čine ovaj blog veselim,razdraganim...vila je moja blog sestra,mogu ti reći da mi dođe kao sestra i na javi.milica je moja najbolja drugarica na javi.Nije na blogu ali me redovno čita.Moj blog je očajan tako da bolje da ti neko drugi pomogne...šaljem ti veliki poljubac
Držati do sebe treba uvijek. Pod tim ne smatram samo šminku i krpice. Samopoštovanje je uslov da bi isto dobila od drugih.
pozdrav
mandrace,u ovom tekstu nije rec o krpicama i sminci uopste ( iako ja volim da ih provucem) .U pravu si kao i uvek! Pozdravljam te!
ja te volim takvu kakva jesi. ljubim
sestrice,znam.zato sam ti post posvetila.ljubim i ja tebe
| « | April 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |