« NAJBOLJI PRIJATELJI NEMIRA | Main | SASVIM ČAROBAN DAN »
Jutro.
Po količini svetlosti još uvek ne mogu da nazrem kakav će dan biti.
Nekada sam čak gledala vremensku prognozu i planirala događaje po njoj.
Nakada sam gledala i mesece,datume,sate.
Sada,kao da se sve stopilo u jedno.
Kao da više nije važno ni koje je godišnje doba.
Svi pričaju oproleću a ja čak i kada izađem ne umem da ga osetim.
Jesam li ja to izgubila sposobnost raspoznavanja?
Osećaj za lepo?
Odavno sam prestala da brinem i šta ću da obučem,iako odeću kupujem u većim količinama,štedeći više novac na hrani koju bih i onako pojela za nekoliko minuta.
Prestala sam da planiram putovanja i godišnje odmore,a to sam činila uvek barem nekoliko meseci u napred.
Više ne brinem ni šta ću da kuvam za ručak sutradan iako sam to nekada redovno činila.
Nema više ni na desetine spiskova šta i kako uraditi tokom dana,nedlje,meseca.
Nema spiskova knjiga koje želim da pročitam i pisaca koji su iste napisali.
Nema više ni rasporeda sa kim ću se i kada videti.
Ne kupujem čak više ni tv program i ne zaokružujem filmove koje ću naredne nedelje pogledati ( priznajem ovo mi je nekada bila omiljena zanimacija ).
Ne razmišljam više čak ni o planiranom odmoru u firmi.
Na praznike sam odavno zaboravila.Oni za mene protiču baš kao svaki običan dan.
Zamislite,čak ni u prodavnicu više ne nosim spisak jer sam shvatila da ma koliko ga tako detaljno analiziram uvek sa njega nešto umem da zaboravim.
Časopise više ne kupujem jer sam shvatila da sam iz njih sve pročitala pa ne želim da iščitavam ponovo o načinima depilacije i tome kako uloviti muža po milioniti put.
Vesti više i ne gledam jer unapred znam njihov scenario.
Ne planiram čak više ni šta ću da kupim za kuću .Takve odluke sada donosim na prečac u minuti.
Sada se pitam
Da li sam ja prestala da živim ili sam tek sada počela da živim?
Živim za trenutke.
Sakupljam njihove deliće pa se trudim da ih bude sve više.
Ne tugujem ni kada se završe jer znam da ću imati čeka da se prisećam.
Ne tugujem ni kada ih nema,jer smatram da baš tako treba da bude.
Prepuštam im se kada ih ima jer razmišljam kako se nikada možda više neće ponoviti.
Drugujem sa zorom jer tada mogu da budem sama sa sobom.
Pozdravljam večeri jer mi tada dolaze nemiri.
I ne čekam...ne čekam više ni na šta jer znam da ništa ne može zameniti ovaj,upravo ovaj trenutak u kome se sada nalazim...
Pitam se iznova da li sam ja to prestala da živim ili sam pak tek sada naučila da to činim?
Ponekada se uštinem ne bih li se uverila da sam budna.
Citajuci tvoje redove, pomislim cesto kao da sam ih ja napisala. A ovaj tekst posebno. Opis bivseg zivota, pa poredjenje sa sadasnjim. Sve mi je jako poznato! Pa i osecaj da li je ovo zivot ili je ono bio? Citam te i dalje! Pozdrav
Zivot je ono sto zivimo dok pravimo planove za zivot.
Mazanjegova, najpre hvala ti što me čitaš! Drago mi je da se neko pronadje...čitam i ja tebe.ljubim te
Jedino sto ja slabo pisem u poslednje vreme. I za to nekada treba puno hrabrosti. Treba biti stvarno hrabar i priznati neke stvari i sebi i drugima.Hvala ti sto si hrabra. Nekad je lakse znati da postoji neko tebi slican.
Zivot, nazalost, nije ni ono ni ovo, vec nesto trece, ogrnuto u oblak od srece. Strpljivi i otvoreni, moji drugari bistrooki lako ga pronadju...
Izbor je samo tvoj, koliko god i kako god to tesko izgledalo...
S postovanjem,
To ja zovem preživljavanjem. Mnogima se život sveo na puko preživljavanje, iz raznoraznih razloga. Ne treba plakati, treba se boriti svim silama da se iz toga iščupa, jer život ne čeka, on prolazi, brzo.
neplanirano se lepse zivi jer planovi ne ispadnu onako kako smo planirali zivot je jedan trebaga ziveti punim plucima
Mazanjegova,da,treba hrabrosti.rizikujes da se izvrgnes ruglu...da.ali ja sam opet takva,te me ne zanimaju mnogo misljenja drugih...da,uvek ali uvek pomaze kada znas da neko razmislja kao ti.p.s.pisi vise,citacu te uvek...primetila sam da te nema..nedostajala si mi
Uno moja,upravo radim na tome da vise nista ne planiram...da bih zivela.ljubim te
Baladasevic,nije sve moj izbor...ono što jeste ,trudim se da prigrabim,svaku šansu iskoristim.,pa kako bude. P.s.nesto me ne pominjes za snajku vise :)) veliki poljubac
Roksana moja,potpuno si u pravu!potpuno! Veliki pozdrav p.s.umem ja i da plačem ali kada se isplačem podignem glavu i napred!
Sanjarenja,kao i uvek verovacu ti.nadam se da je tako! Poljubac
Stalker potpuno se slažem! Ništa više ne planiram.p.s.neznam gde si bio ali si mi nedostajao...
Uglavnom jeste sve nas izbor, al dugi divani... A sto se tice snajke, pa cekam da budes slobodanka : )))
Neverovatno je kako se svet moze promeniti samo kad mi pocnemo drugacije da ga posmatramo...
Keep on smiling,
Daj recept da se tako osecam.
baladasevic :)))) i to će doći.verovatno već sledeće nedelje :))))
casper , neznam,možda je razvod uticao...nešto je u jednom trenutku kod mene kvrcnulo...shvatila sam da planovi sve upropaste...ljubim te p.s.ako otkrijem recept napisaću knjigu :))) poljubac
Od kako sam se razvela prestala sam da planiram. odluke donosim tog trenutka kad treba da se donesu ili ostavim za neki sledeći trenutak. nema spiskova odavno, a nekada sam sve po spiskovima radila. sad, hirovito, što bi rekli kad mi dune, radim, čitam, šetam. i znaš sta? super mi je! oslobodila sam se velikog stresa. uzivam. nema više planova. i ovako i onako biće kako mora biti. Ljubim
vilo sestrice...e da..kada se razvede žena promeni dosta toga i čini se nauči da živi za trenutke...to je to...ljubim te i ...učim od tebe sve ( osim ono sama sebi na prvom mestu,to treba ti od mene :))
Сазнаћеш већ, ако не знаш. Некад нам се чини да и оно што знамо, не знамо, а некад нам и оно што не знамо, дође познато. Поздравче. :)))
pricalice , e baš tako! ljubim te
| « | April 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |