« PRIVREMENO LUDILO | Main | OPIJENA POEZIJOM »
Koracam uscem.
Dlanovi mi se lede.
Vetar kosu rasipa.
Pravim krupne korake.
Gledam tinejdzerke kako izlaze iz trznog centra kikocuci se.
Lepe su.
Mlade su.
Za moj ukus ,suvise nasminkane.
Vracam se mislima u moje detinjstvo.
Moje odrastanje.
Secam se kako sam puno toga zelela od zivota.
Pravila velike planove.
Iscekivala buducnost sa tolikim zarom.
Imala sam jedan rokovnik u koga sam zapisivala zelje za narednu godinu i cvrsto verovala da ce se ostvariti.
Nikada nisam bila zadovoljna trenutnim uspehom.
Ne.
Uvek sam zelela bolje.
Vise.
Lepse.
Ako prodjem odlicna tuzna sam sto nisam skroz odlicna.
Ako idem u Rim nerviram se sto nisam bila u Barseloni(iako sam i nju posetila vec naredne godine)
Ako se ja dopadam dobrom i lepom decku,ponosu razredan naseg ,zelim bas onog iz starijeg razreda koji vazi za najveceg zavodnika.
Ako je sve potaman onda se nerviram sto jos uvek zavrsila fakultet nisam.
Ili zato sto se jos uvek nisam udala.
Ili zato sto ne mogu da se skockam i pocnem da radim(odlazak u skolu je tako dosadan).
Sada znam da nisam bila u pravu.
Trcala sam uvek za "jos" i "vise'.
Nisam umela da uzivam u sadasnjosti.
U trenutku.
U lepom danu.
U drustvu.
U ljubavi.
Kada sam ostvarila sve sto sam zapisala u onom rokovniku nastala je praznina.
Imam sve ,ustvari nemam nista.
Moj zivot kao da je izgubio tok.
Govorila sam sebi kako mi nedostaje avantura.
Rizik.
Adrenalin koji venama mojim struji.
A onda...onda se sve raspalo.
Citav moj zivot.
Na desetine delica.
Suzama sam umivala lice.
Bolom cistila dusu.
Tugom bojila dane.
I konacno lekciju naucila.
Trenutak.
Ovaj trenutak.
Trenutak u kome se nalazimo upravo sada.
Za njega treba da zivimo.
U njemu da uzivamo.
On da nam zvezda vodilja bude.
Ukoliko propustimo da uzivamo u njemu,zivot nam medju prste klizi kao nekakav sitan pesak.
Promice pokraj nas.
Odlazi.
Gledamo ga sa tugom.
A moze sve da drugacije bude.
Mozemo da se jednostavno nasmesimo i kazemo sebi da necemo ziveti za
Proslost.
Buducnot.
Cak ni sadasnjost.
Samo za taj,jedan jedini
Trenutak
Koji protice upravo sada.
Okrecem glavu od tinajdzerki.
Ponosno se smesim.
Znam da ce im trebati mnogo vremena i truda da to nauce.
Znam i da ce nauciti.
Znam da ce onda srecne biti.
Trenutak je dovoljan da se neko zavoli , a večnost je potrebna da se zaboravi ono što taj trenutak je uspeo da stvori ! :)
Najteže je naučiti da uživaš u ovom trenutku, čoveku uvek nedostaje još ono "malo".
Veliki pozdrav.
Mislim da sam skoro napisala... zivot je toliko kratak da ne smemo dozvoliti da nam ni jedan trenutak tako olako prodje.
E, sad... tesko je to.
ljubac tebe:)))
Katy,to si lepo rekla.Kasnije ta vecnost postane nesto kraca medjutim laksa nikako.veliki poljubac
Roksana u pravu si medjutim treba pokusati,truditi se.poljubac ti saljem
Persefona sve sto napises mi se dopada bez lazne skromnosti.poljubac
@ tanjana:)))
hvala. prija pohvala. jako. i... bez lazne skromnosti, sasvim sam obicna zena:)))
Persefona neko ko lepo pise sasvim sigurno ne moze da bude obican!
Tanjanaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
nemoj! uobrazicu se pa posle necu vise da vam puscam muziku:)))
Ljubim tebe, jako:)))
i sad STOP
posto nema muskaraca ja bih se prvi javio.
Trenutak je sve ono sto si napisala, ne bih nista ni dodao ni oduzeo, tako je precizno, kao i nas zivot koji zivimo za njega.
masem ti!
Treba ziveti ne kajuci se zbog proslosti, jer ne moze da se promeni, ne razmisljajuci o tome sta ce biti sutra - jer budunost je rec u koju veruju deca i budale :) i ziveti u sadasnjosti, jer samo sadasnjost i postoji :) jednom tako rece. svaka na mestu. pozdrav
E moram da se potpuno složim sa rečenicom sa početka članka da devojke definitivno imaju previše šminke na sebi i to dosta mlade devojke.
Dal imaju kompleks ili se takmiče stvarno ne znam!?!
U prošlost ne zavirujem, u budućnost ne gledam..zivim sada u ovom trenutku..i uživam u osmehu, poljupcu, dodiru..dobrom vicu..sada, ovog trenutka..ljubim sestricu
И тренутак може да превари. Потребно је имати смирење у души, да би се владало тренутком, а не он нама. Ово и ја морам да научим. Поздрав!***
Jos uvek se ucim toj vestini.
Tanjana post pun sete, ne kazu dzabe da je djacko doba najlepse, tako bezbrizno i nevino, vratila si me u dane najranije mladosti, hvala ti :)
Marco,hvala ti.Domahujemo se :))
mandrak,pozdrav veliki!
Pricalice,kao i uvek mudro zboris!poljubac(p.s ne treba samo tebi vec svima nama)
Persefona,nemoj samnom da se raspravljas.mozemo do sutra :))) nmuziku obavezno da pustats!Unosih vedrinu u ovaj blog !
živeti u sadašnjosti je jedina prava mudrost življenja i najbolje se uči od male dece. samo ih pogledajte. u trenutku su u kom jesu svim svojim bićem...to je tako divno, a nama odraslima, tako teško...
Vilosaduplimkrilila,nismo mi sestre radi reda nego zato sto gotovo jednako razmisljamo!poljubac
Filmetric ubicu te!Od citavog teksta samo na tinejdzerke mislis :))))))))))))
Hyperblogger,neizmerno se zahvaljujem.poljubac ti saljem
Unojedina,nedostajala si mi danas.zelim ti brzo ozdravljenje.p.s i ja takodje! poljubac
gastro ,nema na cemu.zadovoljstvo je moje!poljubac
Vedrilice, u pravu si.Imam malo dete tako da vidim :)) mi odrasli sve iskomplikujemo :) poljubac
He..dobih od koleginice danas privezak..zabac s krunom na glavi..buljav i s osmehom..imam jak utisak da mi nebo poručuje nešto..eh ti znakovi pored puta.. elem..iz prošlosti malo sta možemo da popravimo, samo da naučimo..budućnost, jedino je Gospodu poznata..šta nama ostaje? sadašnjost. trenutak za trenutkom nanizani kao ogrlica bisera.
Talaseeeeeee pa gde si ti?naravno da je konacno dosao i taj trenutak da dodjes malo ovde :)) poljubac
vilosaduplimkrilima,to si lepo rekla.trenuci nanizani kao biseri na ogrlici.zabac?kud bas zabac :))))))))))))))
Trenutak moze biti tajanstven,uzbudljiv,zagonetan.Pozzzzz
| « | Februar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||