Tama se polako spusta na bulevar.
Vece nikada tuznije.
Stavljam dlanove uz vrat ne bi li ih ugrejala.
Ne uspevam to da ucinim.
Razmisljam.
U braku vise nisam.
I to je proslo.
Sta sada ocekujem od zivota?
Sta ocekujem od ljubavi?
Da li sam prestala da verujem u nju?
Da je trazim?
Da je zelim?
Da o njoj sanjam?
Kakvu ljubav zelim?
Pravu.
Nestvarnu.
Nebesku.
Onu koja se tako retko nalazi.
Ljubav sam slavila.
Od ljubavi poginula.
I sada...
Ne treba mi ona ljubav od koje se zivi.
Ne treba mi buducnost.
Treba mi trenutak.
Jedan jedini trenutak dodira i vecnosti.
Senka privremenog ludila.
Odsjaj fantazije.
Da me neko pospe caroljom u kojoj cu se bez bojazni zavrteti.
Miluje dok dodiri ne pocnu da se pretvaraju u vecnost.
Trazi u snovima.
Slavi na javi.
Nemojte da mislite da verujem da ce to trajati citavi vecnost.
Do kraja nasih zivota kao u bajkama.
Ne.
Znam da nece.
Upravo zato i zelim to:
vanzemaljsko
vanvremensko osecanje.
Osecanje koje se tako cesto opisuje,opevava,prepricava a tako retko nalazi.
To jedinstveno stanje svesti.
To privremeno ludilio.
Cistu,
Nicim okovanu,
Caroliju
LJubav
Gledam svetla grada.
Mozda se bas u nekoj od tih iz daleka malecnih lampica krije....
Ne sigurno nije.
Ponovo sanjam na javi.
Jutro.
Nakon nekog vremena odlucujem da pritisnem dugme na daljinskom upravljacu i vidim sta sta se desava u cirkusu.
Koja je tacka trenutno na trapezu.
Oprezna sam,znate.
Predhodni put kada sam to uradila bila sam negativno naelektrisana citavog dana.
Ukoliko me budu uplasile surle slonova koje dostizu cak do gledalaca samo cu ponovo pritisnuti dugme i sve ce nestati kao kakvom carolijom.
Ovoga jutra na sceni su akrobate koji pred nama izvode skokove i lete poput kakvih ptica te se preplicu u vazduhu.
Sareni kostimi.
Sljokice.
Perje.
Govore o :
Letovanjima,koje je najbolje da uplatimo jos od danas ne bi li prosli jeftinije.
Provodima u Beogradu i burnom zivotu koji iz noci u noc buja.
Trznim centrima kojima nisu naskodili demonstracije, nego su naprotiv tokom njih postali poseceniji.
Dijetama.
Citav taj cirkus lici mi na nekakav magazin sa sarenim koricama.
Kolac sa mnogo krema a veoma tvrdom i tankom korom.
Bikini pod bundom.
Pitam se da li im je zaista ponestalo tema ili nam pak namerno prezentuju sarene korice i privlacne naslovene ne bi li bez razmisljanja kupili knjigu?
Madjionicari izvode jeftine trikove .
Narod vise i ne tapse ali im dopusta da svaku tacku izvedu do kraja.
Istu tacku ponavljaju po nekoliko puta.
Nakon toga sledi pauza u kojoj nam igraju trbusne plesacica obucene u sandalice i majce bez rukava na minusu.
Smese se i dok nas izvestavaju o crnoj hronici.
Preklapaju izazovno noge ne bi li muzeve pronasle.
Sto se zivotinja tice ima ih svih vrsta.
Dobrocudni slonovi koji skrecu paznju uglavnom samo svojim velicinom.
Majmnuni koji skakcucu na trapezu ne prestano vracajuci se iznova nakon svake tacke.
Tigrovi koji pokazuju zube.
Grizu.
Grebu.
Unistavaju .
Svojom lepotom se hvale.
Fontane od obojene vode koje plesu u ritmu muzike koji drugi sviraju.
Bacaci nozeva koji su davno prestali da gadjaju metu.
Njihovi ranjeni pomagaci koji ostaju na pozornici i nakon uboda.
Mozda im je ponestalo tema pa iznova vrte iste tacke.
Mozda nikada nisu ni umeli da odigraju one koje su valjane.
Mozda je jednostavno lakse orijentisati se na sjaj i sljokice umestona sustinu.
Mozda su i oni shvatili da je vreme da se povuku ali ne zele to da urade.
Sve dok je naroda bice i cirkuske predstave.
Mozda ce tapsati tek po neko.
Mozda to vise niko nece ciniti.
Ona ce se ipak izvoditi.
Nismo kupili karte za cirkus.
Poklonili su nam ih.
Samo jednim klikom ponovo se nalazim u svojoj sobi.
Razmisljam o dijeti o kojoj su govorili.
Mozda su zeleli da nam kazu da je hleb preskup i da je po nase zdravlje bolje da ga zaobidjemo.
| « | Februar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||