Princeza nemira

NESTO MALO O LJUBAVI
2011/02/04,18:17

 

  Nikada nisam bila strucnjak za veze.Naprotiv.Izgleda da sam uvek sve radila pogresno.

Svoja osecanja sam iskazivala u prevelikoj meri.Kada mi se nesto nije dopadalo bunila se pa posle ubrzo sve prastala.

Prastala sam i kada su drugi gresili.Inpulsivno bih se ljutila pa onda otklanjala bes kao carobnim stapicem.

Nikada nisam umela da igram igrice kojima partnera teram na ceznju.

Kada sam bila zaljubljena svi su to znali.

Ljubav-pitam se ko se uopste usudio da recju definise do nedefinisano osecanje.

Puno je definicija o ljubavi.Medjutim da li je i jedna od njih prava?

Zar svako ne dozivljava ljubav na sopstveni nacin?

Neki od nas vidno su srecni kada se zaljube.Neki su pak srecni potajno.

Neki vole da pomalo pate.

Neki se odmah ogradjuju od toga i okrecu novi list.

Sta je zaprvo ljubav?pitam se.

Strast?

Ceznja?

Strah od gubitka?

Osecaj moci?

Osecaj zadovoljstva?

Prihvatanje i tolerancija?

Davanje?

Nesto pomesano od svega toga po malo?

Kako ljubav umire?

Kada se gasi?

Zbog cega se gasi?

Da li ljubav vecno traje ili je pak kratkotrajna?

Koliko dugo mozemo njome poneseni biti?

Za koliko vremena je mozemo preboleti?

Zelela bih da znam odgovor na svako od ovih pitanja.Ipak kad god neko od njih sebi postavim u mom umu se stvara nekakvo bledilo.ne pruza mi nikakav odgovor.Drzi me u neizvesnosti.

Pocetak ljubavi donosi strah od gubitka.Toliko Vam je lepo da  je jedino cega se plasite da to ne izgubite.

Tokom ljubavi osecanja se menjaju.Javljaju se davanje,tolerancija,prihvatanje.

Pred sam kraj ljubavi dolazi mukotrpna neizvesnost koja nas iscrpljuje.Uprkos tome sto bi zeleli da se sve rascisti ona nam ne da mira sve dok ne odluci da sama iscezne.Mi je ne mozemo oterati i da zelimo.

Kraj ljubavi donosi nam tugu.Veliku,ukoliko je ljubav bila cista,prava.Moguce je da prihvatimo tu tugu i da ma koliko dalje isli nikada ne izbledi.Moguce je pak da nastavimo dalje i ostavimo proslost za sobom.

Sve zavisi samo od naseg srca.Ono je to koje odlucuje.Ono je to koje pruza sansu.

Ako bih morala od svih reci da odaberem rec kojom bi definisala ljubav to bi bila rec prihvatanje.

Nemojte mi zameriti,ne usudjujem se da definisem ljubav .Jos manje da dajem savete o njoj(zaprvo mozda bih trebala da razmislim da pisem o tome kako se ne ponasati tokom  veze).Pisanje o ljubavi cak nije ni moj stil(iako uzivam da citam one koji o njoj sricu stihove).

Samo sam zelela da sa Vama prozborim po koju rec o ovom nedefinisanom ,tako snaznom osecanju zvanom ljubav.


Hvala Vam sto mi nedate da potonem.

 

3000.GODINA
2011/02/04,08:39

 

      Jutro.Budim se.Nakon sto sam se istusirala ukljucujem jedan od svojih lap topova.Imam ih nekoliko ,znate.Svi su rasporedjeni po sobama.Ovaj koji sada ukljucujem,nalazi se u trpezariji.Jedan veliki sto i na njemu veliki lap top.Ne moram da se konektujem na internet.Adsl,kablovski int...sve je to stvar proslosti.Sada se na internet  povezujemo pritiskanjem dugmeta za ukljucivanje.

Odlazim u sobu za caskanje.Tamo je vec nekoliko mojih virtuelnih prijatelja.Shvatam da sam zaboravila da uzmem energetsku kapsulu.Odlazim do ormarica u kuhinji i uzimam jednu.Kada samo pomislim da su ljudi nekada gubili vreme na ispijanje kafe...eee svacega je bilo u proslosti.Nakon nekoliko minuta prijatnog caskanja i smeha zakljucujem da bibilo najbolje da prionem na posao.Odlazim do radne sobe,u kojoj se nalazi lap top, nesto veci od ovoga u trpezariji.Dodirujem mu ekran i ...evo me vec sam u firmi.

Radim za nekoliko kompanija ,znate.Od kako su pre nekoliko godina propisali zabranu izlaska iz kuca(svez vazduh molim Vas sta to uopste znaci?Ko jos moze da misli da je u ovom vremenu vazduh svez? )ukazala se prilika za na hiljade novih radnih mesta.Sve sto mi je potrebno(pasta za zube,kozmetika,pilule za dorucak,rucak,veceru...) isporuce mi na adresu.Ima li nesto lepse od toga?Kada samo pomislim da su ljudi nekada kuvali,kupovali sporete,gubili vreme na obroke...strasno.Sada je sve tako jednostavnije.

Ukoliko me pitate cime se bavim,reci cu Vam.Pisem raspored dostavljanja na kucne adrese raznoraznih proizvoda.Moram da priznam da me dobro placaju.Od kako su uveli obavezan kompjuterski jezik koji vazi za sve narode i narodnosti sve je mnogo lakse.Drago mi je sto su ukinuli klasican novac.Sve one novcanice...to me podsecalo na nekakvu robnu razmenu.Strasno!

Prabaka mi je pricala kako su ljudi trosili vreme na kupovinu bezvezne odece koju je da se nosi  prepisivao neki tamo...mislim strasno.Mi ljudi ponekad bas umemo da komplikujemo.Dobro je sto je sada vazno samo koje su nam marke lap topovi i koje je brzine internet.Sta cete vise od toga?

 Radim zaista mnogo.Po 11 sati dnevno(dobro u to su istina uracunate i 2 pauze za kapsule)-ne mogu da se zalim!

Vece

Ovo doba dana najvise volim.Znate li zasto?Zato sto svake veceri uzivam u drustvu svog virtuelnog partnera.On je kao stvoren za mene!Tako mi je drago sto sam ga pronasla.I to ni manje ni vise na BLOGUNUKU .Verovatno se pitate sta je sada to(pobogu vi se jos uvek nalazite u 2011god).Pokusacu da Vam objasnim.

Nekada davno postojao je BLOG.Dosadni ljudi pisali su i pisali svakoga dana i niko ih za to placao nije.Zamislite molim Vas!Pa to je strasno!Nakon toga uveli su BLOGROD .E tu ste vec mogli da zaradite neki novac.Medjutim svi ti opisi,virtuelne diskusije..pih...samo trosenje reci.Nista vise,verujte mi.

Srecna sam sto su izmislili BLOGUNUK.Mozete da upoznajete ljude,sklapate poznanstva.Mozete i da se vencate cak preko njega.Necu da se hvalim ali mislim da veza sa mojim virtuelnim partnerom ide u tom pravcu.Kada samo pomislim da su ljudi nekada razmenjivali fotografije.Da ne pricam da su trosili na bezvezne susrete...strasno.

Ispricacu se sa mojim virtuelnim partnerom pa na spavanje.San je jedino sto nam je ostalo iz proslih vremena(kazu da ce i njega da ukinu ali nesmem za sada nista da Vam kazem o tome),Sutra je novi dan.Ko  zna sta moze da se dogodi.

Mozda cak i ono sto vec dugo prizeljkujem.Dete.Da,da popijem tu pilulicu i vec naredne nedelje rodim dete.EEE da Vam kazem za to zivim.

Saljem dragom poljubce slovima.Zatim odlazim do ormarica,otkljucavam ga i vadim ogledalce(inace ogledala su zabranili,ovo je zaostavstina od moje pra bake na koju veoma licim,mogu da kazem sa ponosom).

Glededam u svoj odraz.Cekaj malo.Licim na sebe ali...ja nemam crvene kovrdze niti plave oci...hm mozda to nisam ja.

Nerviram se.Besno odlazim do sobe u kojoj se nalazi vremeplov.Uh zaboravila sam sinoc da ga iskljucim.Pritiskam malecno dugmence i za tili cas...eto me ponovo u 2011.Nista manje nego sa Vama.


Hvala Vam sto ste uz mene svakoga dana(i veceri).

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu