Princeza nemira

SAMA SEBI MIS!
2011/02/09,20:50

 

      Dragi moji,

Nakon što mi je moj Anđeo lepio parčiće selotejpa u kosu(zato što smatra da selot.bolje lepi kosu nego papir ali to je već druga priča!) i nakon što sam je uspavala ,stajem pred ogledalo ne bih li skinula prčiće lepljive trake i gledam sopstveni odraz u njemu.

Pažljivo skidam parćiće i prolazim četkom kroz kosu a,zatim vezujem konjski rep.

Htedoh da se udaljim medjutim nešto mi nije dalo da se od ogledala odvojim.

Lepa sam.Govorim sebi.Uprkos tamnim kolutovima oko očiju od neprospavanih noći,ponekim novim boricama koje su mi prošarale lice i nosu koji sam uvek nekako želela da barem malo skratim(da ne kažem korigujem i vadim se na to da sam imala devijaciju),Zadovoljna sam sopstvenim izgledom.

Pa onda navlačim spavaćicu od tila,utrljavam kremu ,šetkam se po sobi kao po modnoj pisti i sama se sebi smešim u ogledalu.

Pitam se da li je moguće da u ogledalu vidim istu onu ženu koja se pre nekoliko dana sama sebi žalila na ne savršeno lice i umornu kožu?Da li je to ista ona žena kojoj haljina kupljena pre trudnoće nije stajala kao nekada?

Ne,ovo je sasvim druga žena.Potpuno zadovoljna sopstvenom savršenom linijom,posledicom dugogodišnjim bavljenjem baletom.

Onda razmišljam.Mnogi kažu da kada smo nezadovoljni i kada nam ne cvetaju ruže tražimo razloge za sva sitna nezadovoljstva i pronalazimo ih kao nastavnik učenike koje propituje.Kazu da nam tada sve smeta,pa i sopstveni izgled.

Ja Vam kažem da to nije tako.

Da li ćemo ili nećemo sebi biti lepi ne zavisi ni od viška ili manjka kilograma.Ne zavisi ni od bubuljice koja nam je napala lice.Ne zavisi čak ni od toga da li smo se spremili za večernji izlazak ili se pak spremamo za spavanje.Ne zavisi ni od toga da li smo trenutno zaljubljeni.

Da li smo sebi lepi ili ne zavisi samo od vile koja nam daruje samopouzdanje,vile  koja ume da nas hvali,uzdiže ali isto tako koja ume da nestane i odnese svoj čarobni štapić sa sobom.

Da li smo sebi lepi ne zavisi od toga kako se trenutno osećamo i da li nas šamara ili miluje život.

Da li smo sebi lepi ne zavisi ni od toga da li smo lepi drugima ili nismo.

Upravo ta vila koja je zadužena za lepotu i samopouzdanje može od najlepše žene da načini najružniju i obrnuto.

Poseti nas nekoliko puta godišnje.Tada se veselimo uprkos svim problemima koji su nas zadesili.

I onda...s pravom umemo da kažemo da smo sami (da ne kažem same) sebi mis!

Volim tu vilu.Ponekada je prizivam da dođe i onda kada je nema.

Ali ona se nekim čudom pojavi uvek kada mi je najpotrebnija.

Napokon,zbog toga i jeste vila.

Još malo se šetkam po sobi.Stavila sam nekoliko kapi omiljenog parfema i sjaj za usne.Tek da osetim potpuno zadovoljstvo.


Hvala svima koji me čitaju i ostavljaju komentare.Beskrajno se zahvaljujem i onima koji me redovno čitaju a to ne čine.

 

GRAM PAŽNJE ZA SOPSTVENI ŽIVOT!
2011/02/09,13:03

 

   Pre podne.Trčim za svojim Anđelom koji uporno pokušava da se sakrije pod stolom.

"Zašto moraš da ideš pod sto"?pitam je. "Epo epo ,ode ode".Gleda me krupnim okicama i smeši mi se.Pogledom me zove da joj se pridržim.

Čujem mamu kako govori "Hej znaš ona Marina Perazić ,ona je sama odgajila dve ćerke onaj kreten sa kosom kako se ono zvaše....."

"Hej hej hej mama stop!Dobro znaš da me takve stvari ne interesuju!" kažem odsečno.

"Trebalo bi po nekada da te interesuju!Da vidiš šta se oko tebe dešava!"

"Ne vidim kakve koristi imam od toga.Time ništa rešiti neću"

"Ali barem treba da vidiš svet oko sebe!Kada te već toliko ne interesuje zbog čega si juče išla da kupiš onaj časopis da vidiš kako teče razvod Nataše Bekvačac i Deče"?

Razmišljam.Istina,kupila sam te novine ali se istog momenta pokajala.Već neko vreme ne kupujem štampu,baš zato znam da u njoj ništa pametno ne mogu da pronadjem.Ko nosi kakve gaće , ko se rastavlja ili voli nikada me preterano nije zanimalo.

Umem medjutim ponekad da pokleknem .To se dešava uglavnom kada treba da pročitam o nekim situacijama sličnim mojoj.Eto priznala sam.

Istina u tim novinama pronašla sam sao nekoliko fotografija dotične gospođe čije pesme i ne poznajem i dve potpuno ne određene rečenice koje ništa rešile  i rekle nisu.

Medjutim primećujem da u današnjem vremenu najveću pažnju izgleda zaokupljaju tuđi životi.

Nekada sam po časopisima čitala raznorazne poučne priče,savete,putopise...Sada su se sve priče izgleda svele na tuđe živote koji su uzgred preuveličani,našminkani,preoblikovani...

Izgleda da danas svako želi samo tuđ život da živi.

Tako su nastali i rijalitiji,koje lično smatram ruglom čovečanstva.Pa tako svakodnevno imamo priliku da vidimo ko šta jede,pije,ko koga psuje...

Serije i filmovi koji su potpuno preslikani po istinitim pričama.

Sve samo u cilju da se gvirne u tuđ život a niko da se zapita zašto je to tako?

Možda zato što su nam sopstveni životi postali suviše ne zanimljivi i ne ispunjeni pa bi sada tuđe da živimo.

Možda zato što se ljudi time hrane.Da slave tuđu tugu i proklinju tuđu sreću.Možda....možda zato što smo jednostavno prestali da živimo sopstvene živote pa nečije moramo da živimo.

Možda zbog toga što nam se sopstveni životi ne dopadaju pa umesto da pokušamo da ih promenimo gvirkamo u tuđe.

Lično sam pritiv toga.Ne gledam rijalitije,ne gledam domaće filmove i serije,ne kupujem žutu(i onu manje žutu )štampu.

Volim da udahnjujem život junacima u svojim romanima i sve ono što poželim a ne dobijem dodelim njima.

To pak ne znači da sedim skrštenih ruku i čekam život da se desi.Naprotiv,nekada toliko prigrabim šansu koja mi se ukaže da je stiskom istisnem.

Pa opet i sama sam običan smrtnik.Tek ponekad zavirim u tuđ život da vidim da li sam slična drugima.Međutim nikada se ne zadovoljim odgovorom.Isuviše je dosadan i nezanimljiv.

Konačno odlazim pod sto i smejem se zajedno sa Andjelom.

Pomisih :Ljudi živite svoj život .On je milion puta zanimljiviji od tudjih!Samo ukoliko mu posvetite makar gram pažnje!


Hvala onima koji vole da me čitaju.Hvala i onima koji ne vole ali to ipak čine.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu