Vece.Gledam svetla grada kako se prostiru u tami.
Dlanovi su mi ledeni.Uporno pokusavam da ih ugrejem ali ne uspevam u tome.
Moj brak nikako da se okonca.
Nekada mi je bilo nezamislivo da to zelim.
Ali sada nije.
Sada zelim da se to dogodi sto pre.
Ne zelim vise da plutam izmedju izgubljena kao stranac u Moskvi.
Zelim da odpocnem drugi zivot.
Novi zivot.
A onda...pitam se zasto to toliko zelim?
Taj novi zovot otpoceo je dana kada se on iselio.
Tako se i ponasao.
Jedino sam izgleda ja zivela u starom.
Nadala se.
Molila.
Pokusavala da spasem.
Nisam uspela.
Umorila sam se.
Sada vise to i ne zelim.
Taj novi zivot otvara mnoge mogucnosti.
Cini se da se nastavio upravo tamo gde je stao pre moje udaje.
Sa novim zivotom dolaze i "novi" ljudi.
Nove prilike.
Novi osmesi.
Onaj stari zivot spakovace se u kutiju koja ce se bolom otvarati.
Novi zivot,bice drugaciji od staroga onoliko koliko sama to budem dozvolila.
Razmisljam.
Jedan je zivot.
Nema novog ili starog.
Kutija je ista samo je papir kojim je umotana razlicit.
Zelim da ponovo mastam.
Da se smejem.
Da osecam.
Ali dokle god ovako plutam svaki pokusaj da to ucinim me omete.
Kao da lutam po nekakvoj stazi posutom trnjem.
Kao da se ubodem na svaki od njih iako ih vidim pred sobom.
Namerno tuda prolazim.
Kao u inat.
Noc nikako ne prestaje.
Dan nije ni na vidiku.
A ja to zelim.
Zelim da sunce pobedi mesec.
Zelim da sa ruza sasecem trnje.
Zelim da vidim kako noc ljubi zoru i sa ponosom joj ustupa mesto na pozornici zivota.
Zelim da zivim.
Grejem dlanove o unutrasnje strane butina.
Zatim ih stavljam na obraze.
Nisu topli.
Ali cini se da ce uskoro biti.
Jutro.Bulevar je obavijen maglom.Uprkos grejanju u stanu,moje telo podrhtava od hladnoce.
Ispisujem nekoliko redova novog romana,zatim se vracam pod pokrivac i ponovo prelistavam sms poruke koje sam sinoc dobila od svog(jos uvek ne potpuno ali uskoro bivseg)muza.
U svakoj od njih nekakav cudan naboj,nagon.Mrznja ,rekla bih.
Mozda je i na njega,tipicnog Balkanca uticao dan zaljubljenih pa je resio da mi ih ispise.
Na svaku od njih sam odgovorila.
Korim sebe zbog toga.
Znam da ne treba tako.
Treba da ga ignorisem.
Da budem ledena princeza.
Da mu ostavim prostora da se zamisli.
Kako cu to drugacije postici no svojim cutanjem?
Ali ne.
Uvek imam potrebu da kazem.
Da napisem.
Da objasnim.
Za mene nikada nije dovoljno receno.
Nikada nije potpuni kraj.
Uvek postoji nesto da se doda.
Ne dopada mi se ta moja osobina.
Zelim da je promenim.
Zelim da naucim da igram igru macke i misa.
Nekoliko puta sam probala(samo na pocetku dok se nisam dovoljno zainteresovala za neku osobu).
Uspelo je.
Znam ,to je kljuc.
Treba da cutim.
Cutanje je zlato.
Cutanje je mudro.
Cutanje je velicanstveno.
Ali je ne umem da ga se pridrzavam.
Priznacu Vam nesto u poverenju:
Kada sam u vezi ,voljenog stavljam u centar kruga.
Isto to zahtevam i od njega.
Nisam toliko uskogruda,ne brinite.
To od njega zahtevam samo dok je u mome drustvu.
Centar samo i nikako drugacije.
Ne zanima me nista van toga.
Ne proveravam.
Ne ispitujem.
Ne trazim.
Zelim da tom nekom budem princeza.
Samo njegova.
Mnogi su mi zamerali zbog toga.
Govorili da puno trazim.
Zahtevam.
Zelim.
Napominjali mi da nisam centar sveta.
I nisam.
Oduvek sam znala da je tako.
Medjutim od toga ne odustajem pa makar sama bila citav zivot.
Zelim da budem njegova princeza.
Samo njegova.
Sta se izvan toga desava nije me briga.
Neka radi sta zeli.
Dok je u mome drustvi medjutim necu se pomiriti da budem nista manje .
Svaki njegov pokusaj da tu ulogu umanji udaljice ga od mene kao kamen koji namerno pokusavamo da sto dalje bacimo u more.
Slabi ce pobeci.
Hrabri ce ostati.
Nikada od te uloge u vezi odustati necu.
Njegova princeza.
Samo to.
I nista manje od toga.
| « | Februar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||