Princeza nemira

TI SI MOJ PRINC MAKAR I ŽABAC BIO
2011/02/07,21:17

 

  Biću iskrena sa Vama.Zaista nisam imala nameru da večeras pišem post .Medjutim vilasaduplimkrilima me je inspirisala.

Ne.Varate se ukoliko smatrate da ću pisati o njenom životu koji tako često ume samnom da podeli,što mi iskrena da budem čast predstavlja.

Pisaću o tome koliko smo u stanju da aktuelnu osobu prema kojoj gajimo emocije uveličavamo.

Sve teče otprilike ovako.

Najpre sumnjamo da li nam se taj neko dopada.Analaiziramo.Ispitujemo.A onda...veoma u kratkom periodu priznajem taj neko postaje predmet našeg interesovanja.

Pokušavamo da ga na neki način osvojimo.

Različiti smo pa svako od nas to čini na sopstven način.

Neki se zalete  pa odmah s početka tu osobu obasuju interesovanjem (u njih i sama spadam) i dokazima da im se dopada.

Neki pak mudro ćute i taktiziraju.Pripremaju zamku , puštaju tu osobu da lovi i saplete se u njihovu mrežu.

Taj perod lova i predavanja kratko traje.

I šta onda sledi?Ili smo ulovljeni ili smo ulovili.

Tada počinjemo polako da idealizujemo tu osobu.Da je uzdižemo.Moguće da ona nema nikakve veze sa onom osobom koju smo u svjim mislima pre toga zamišljali kao idelanu ali to nas ne sprečava da zaklučujemo kako je još bolja.

Ukratko zaljubljujemo se.

Prihvatamo u mislima sve sa tom osobom.Sve je moguće.Čak i ono što do tada nismo bili u stanju ni da zamislimo.Pristejemo na sve kao da je baš to upravo naš izbor bio.Pristajemo da imamo princa makar on i žabac bio.

Plovimo na oblacima,širimo ruke ka sreći koja nam je tako blizu.Planiramo ružičastu budućnost sa tom osobom (iako je verovatno pre nego što smo je sreli tako nismo zamišljali.)I sve nam se čini da je savršeno.

E onda..ta osoba ili počinje poalko da se hladi od nas,baš zbog tog našeg entuzijazma.

Ili se pak i ona pribojava čitave vaše pirče pa se skriva iza predlaganja redjeg vidjanja,ili toga da treba da jos razmisli o Vama.

Ili pak i ona prihvata razvoj situacije i odlučujete da ozvaničite Vašu vezu brakom.

Ova treća varijatna  čini se javlja u najmanjem broju slučajeva.

Prve dve pa hm...da sam neki stručan savetnik -nisam priznajem.

Da Vam mogu reći iz sopstvenog iskustva mogu.

Trebalo bi da uradite sve ono što ja nisam.

Ukoliko se osoba distancira od Vas i vi učinite isto.Pustite je neka načini prvi korak.Ukoliko to ne učini a onda ves nije ni vredna ili je pakizgubila interesovanje.

Ukoliko imate utisak da se pribojava čitave priče ili da je to posledica iz negativnih ranijih iskustava možda ne bi bilo loše da je ohrabrite i pokažete da Vam je zaista stalo do nje.

Jednim pokušajem ukoliko su u pitanju snažna osećanja ništa izgubiti nećete.

Možda čak uspete i da saznate na čemu ste i tako nešto uspete da pokrenete u periodu čežnje i netrpljenja medju kojima ste rastrzani.

Setite se,ma šta mi učinili desiće se onako kako je trebalo da se desi.Onako kako je zapisano.Ni vi niti bilo ko to ne može da promeni.

Jedna stvar je boriti se truditi da nešto promenimo(što svakako savetujem).

Potpuno druga da na mnoge stvari mi ne možemo da utičemo.

To nazivam sudbinom.


Ovaj post je posvećen vilisaduplimkrilima i želim da napomenem da nisam napominjala nikakve detalje ,priče iz njenog privatnog života.Inspiracija mi je bio sopstveni život.
SAVRŠENO NESAVRŠENA U POTRAZI ZA SREĆOM
2011/02/07,13:35

 

    Ne mislim da sam savrŠena.Naprotiv ponekad sebi pronadjem toliko mana da se zapitam da li od njih vrline mogu da dođu do izražaja.

Brzopletost i inpulsivnost.To je ono što nije baš najbolje rešenje.Medjutim čovek se rodi sa njima i ma koliko želeo ,može  to samo delimično da promeni.

Za sebe mogu da kažem da sam iskrena,medjutim ne i da u svakom trenutku govorim istinu.Razlog tome je prilično jednostavan.Koliko je ljudi na ovom svetu,toliko je i različitih mišljenja.Prava se istina za neka gledišta na primer ne može ni odrediti.Svaki čovek je posmatra na različit način.Medjutim smatram da ne greši onaj koji čini i govori iz svoga srca i veruje da istunu kaziva.Čak i da nije u pravu,postupa sa mišlju da jeste.To je ono što treba da se ceni(iako to ljudi u ovom vremenu najmanje rade).

Ne mogu za svoj život da kažem da je ispunjen,savršen.

Da sam uradila sve ono što sam želela.

Naprotiv.Ako situaciju u kojoj se trenutno nalazim stavimo na stranu,bilo je doba kada mi se činilo da mi ništa ne ode od ruke i da se nalazim u kocki iz koje nikako ne mogu da izadjem.

Bilo je pak i vremenskih razdoblja tokom kojih mi se činilo da imam gotovo sve.Da ruže cvetaju na svim životnim poljima.

I znate šta?Umesto da tada jednostavno budem zadovoljna i uživam ja sam se samo pitala koliko ova sreca može da traje?

Kao da sam strahovala da sve to mora da prodje baš zato što se čini tako savršenim.

Često čujem ljude kako govore ne valja biti preterano sećan,ko zna šta se nakon toga može dogoditi.Postupaj mudro,razborito...čuvaj svoju sreću ali nemoj da misliš da će ona večno trajati.Sve se u životu menja.

Kada smo pak na rubu očaja,govore nam kako se i očaj jednom istroši ,kako posle kiše dolazi sunce.

Malo sam zbunjena ,znate.Kada u tom slučaju možemo sebi priznati da smo srećni?

Da li je potrebno da kada nas šamaraju okrenemo i drugi obraz sa nadom u grudima da lepo dolazi i jednostavno uživamo u trenutnoj sreći koja nas je snašla ili jednostavno odbolimo kada nas bol zadesi a pomalo se pribojavamao prevelike sreće?

Mi ljudi ponekada zaista sve umemo da iskomplikujemo.Preterano analiziramo.Zadajemo sebi glavobolje.

Izvući najbolje po nas,to je rešenje koje predlažem.

Radovati se sreći kada naidje i uživati u njoj  ma koliko kratko trajala, uživati u svakom njenom momentu .

Sa druge strane nadati se boljim vremenima kada očajavamo i raditi na tome da ona dodju.Barem u  onim poljima gde na to možemo da utičemo.

Svetu se ne može ugoditi.Ljudi će sve smisliti samo da u sreći koja naiđe ne uživate(makar i zbog nekakvog uroka?!),nemojte to zaboraviti(uvek postoje izuzeci naravno).

Zato prigrabite sreću kada Vam naidje i uživajte u njoj.Uživajte čak i dok je iščekujete i nemojte nikada prestati to da činite.

Kakav bi život bio da se sreći ne nadate i ne prizivate je?


Hvala Vam što ste me naučili da sreću treba sačekati sa strpljenjem i da će se ona u tom slučaju neizbežno pojaviti.
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu