Jutro.Magla se spustila na bulevar poput nekakvog prozirnog prekrivaca.Drvece me gleda tuzno, obuceno u belu pohabanu odecu.Ljudi koracaju ubrzano ne bi li se sto pre sklonili od hladnoce.
Pokusavam da pronadjem fasciklu u kojoj se nalaze papiri za stan ali mi vec nekoliko minuta to ne polazi za rukom.
Kako je to moguce?Stan od 37 mkv a fascikle nigde?
Pa onda kopam,trazim,rasturam,nerviram se.Fascikle nema.Kao da se namerno nekud sakrila.
Setih se serije "Slucajni partneri" koju sam gledala na pocetku osnovne.Jedna od epizoda nosila je naziv "Andjeo cuvar".Kad god je Sibil Separd pokusavala da nesto pronadje,.kao u inat ne bi uspevala zato sto se Andjeo cuvar igrao sa njom.
Razmisljam kako se slicna stvar desava i u nasim zivotima.Kad god nesto cvrsto zelimo,bas kao u inat to ne mozemo da ostvarimo istog trenutka .Kao da se neko sa nama poigrava.
Trudimo se,pokusavamo,zapinjemo svim silama ali nema.Ne ide.
Nesto kasnije,kada se strasti primire,ukoliko budemo dovoljno uporni i ne prestanemo da tragamo,ono za cim smo tragali se stidljivo promalja i dolazi u nas zivot.
Mozda tako i treba da bude.Da sve dobijemo onda kada to zelimo ne bismo mu cenu znali.
Uvereni da mozemo da dobijemo sve sto pozelimo prestali bi da tragamo.
Sta je zivot bez traganja,ispitivanja?Samo nekakva bezoblicna jednobojna figura.
Upravo zbog toga verujem da cu pronaci ono sto zelim,samo ukoliko ne budem prestala da trazim.Verujem da svako od nas poseduje Andjela cuvara koji ume da se vesto poigra sa nama i citav nas zivot pretvori u zbrku te nam s vremena na vreme podari zadatak da ga raspremimo.
Verujem i da je dobro da cak i kada je sve na mestu nesto ipak nedostaje.Previse torti i kolaca nikome dobro donelo nije.
Verujem da me moj Andjeo cuvar zaista pazi i ne dozvoljava da mi se dogodi nista sto bi me unistilo.
Verujem da taj isti Andjeo voli da se samnom cesto poigra.
Verujem da je nekada potrebno da ga "poguram" da pronadje ono sto trazim.
Verujem i da uspe da me zagrli onda kada mi je najteze i pokaze mi put.
Verujem da me nikada nece napustiti.
Osvrcem se po sobi.Gospode Boze ,nakon ove potrage moj malecni stan lici na nekakvo bojno polje!Fascikle jos uvek nema.Sada sam sebi natovarila i veliko spremanje.
A onda...bas tu na mestu na kome sam barem desetak puta pogledala vidim ivice crvene fascikle.
Uzimam je i smesim se dok gledam u daljinu.
| « | Januar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||