Dragi moji
Ne volim laz.Ne volim prevaru .Ne volim foliranje.Ne volim svadje.
Medjutim izgleda da u ovom svetu uspevaju samo oni koji se sluze gore navedenim.
Upravo tim ljudima smeta sve.
U stanju su da ogovaraju,osudjuju,kritikuju,omalovazavaju,svete se i onda kada nemaju razloga za osvetu.
Zbog cega to?
Samo da bi dobili malo paznje i nahranili sopstvenu sujetu.
Oni su uvek u pravu.Oni sve znaju.NJihovi zivoti su savrseni.Mogu Vam u svakoj prilici sve objasniti.
Ne interesuju Vas,ne obracate paznju na njih,shvatili ste odavno da nisu vredni Vase paznje.
Ali to ih je dotaklo.Upravo to sto ste naucili lekciju.
I sta ce onda da urade?
Da blate.Pljuju.Svete se.
Da udare i onda kada se najgore osecate.
I ma koliko na svetu dobrih ljudi ima ovi(junaci mog danasnjeg posta) nekako uvek isplivaju na povrsinu.
Postoji jedna recenica koju svaki put kada zelim nekoga da okrivim ponovim sebi:
PRE NEGO STO TO UCINIS POGLEDAJ SEBE U OGLEDALU I ZAPITAJ SE DA LI SI TI SAVRSEN.
Jutro.Budim se a cini se da jos snevam.Suze mi tope jastuk.Protekle veceri sam bila kod vlasnika firme u kojoj radim.Nemam vise snage da budem na bolovanju.Da idem kod lekara i pravdam se.Istina,jucerasnji dan bio je jedan od najtezih u mom zivotu ali pozvao me je.Nasminkala sam se,doterala i otisla.Zadrzavala sam suze dok mi je govorio da posla nema.Pokusavala da ostanem pribrana kada je isticao da postoji samo 1% da ce me pozvati i nesto mi ponuditi a 99% da odaberem kada da me otpuste.A onda sam dosla kuci i jecala do sitnih jutarnjih sati.Jecala zbog toga sto izgleda sve u mom zivotu mora da se desava u isto vreme.Jecala zato sto su se sve vestice i demoni ujedinili i prave zurku nad mojim jadom.
Gledam kroz prozor.Trotoari su vlagom prekriveni.Ljudi se guraju da udju u supermarkete.Zivot je nastavio da se odvija iako je moj svet zaustavio kazaljke.
Razmisljam.Zasto moramo da vodimo racuna o svakom koraku koji nacinimo?Ne treba suvise da zelimo.Ne treba suvise da se nedamo.Ne treba suvise da se dajemo.Opet sa druge strane treba da se uvek nadamo,uvek da zelimo uvek da sanjamo jer bih nam bez toga zivoti bili prazni.Treba o svemu da vodimo racuna.
Ovaj nas zivotni balans bi trebalo da pocne jos u obdanistu,kada treba da procenimo sa kim da se druzimo ili ne,koliko puta nekoga dnevno smemo da zovemo,koliko sati dnevno da se igramo...
Nastavlja u osnovnoj kada treba da odredimo sa kim da se druzimo,koga da simpatisemo,koliko vremena da ucimo...
Proteze se preko srednje skole u kojoj treba odredimo koga treba da volimo,cime da se bavimo,kakav zelimo da nam zivot bude...
Kulminaciju dozivljava za vreme studija(za one koji ne studiraju u vreme tih godina) kada treba da odredimo koliko zelimo da se posvetimo karijeri koliko porodici i sta zaprvo zelimo od sopstvenog zivota.
I uvek treba da postiji nekakva mera.Nikada onako kako nam sopstveno srce diktira.
"Sledi svoje srce" recenica koju cemo tako cesto cuti od drugih.Medjutim koliko istine ima u njoj?Kako da ga sledimo kada uvek treba da premeravamo,balansiramo,vagamo?
Da li je iko ikada sledio sopstveno srce u potpunosti?Sta bi se dogodili kada bi svi to cinili?
Sputani zakonima,kaznama,propisima...cesto nismo u stanju da poslusamo niti jedno slovo reci koje nam ono saopstava?
Veciti sanjari poput mene ce se sada pobuniti.Reci da uvek treba da idemo u korak sa zahtevima koje nase srce pripoveda inace cemo....inace cemo izgubiti sebe.
Koliko zaista mozemo da sledimo svoje srce?
Vracam se u krevet.Prevlacim prekrivac preko glave i pokusavam da sakupim snagu.
Danas treba da posetim advokata.Srce...bice vec vremena da ispunjavam njegove zelje.Od danas na scenu stupa Tanjana ratnik.
| « | Januar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||