Princeza nemira

MIRIS AVANTURE
2011/01/21,17:53

 

       "ONO STO MI SE NE DOPADA NE VIDIM...NE ZANIMA ME"

                                        Nesanica

 

        "BUDI SAMA SEBI CITAV SVET"

                   Stepskivuk

 

 Vece.Hodam po mokrom i klizavom trotoaru.Pahulje mi se unose u lice udruzene sa vetrom i mrse  se u mojoj raspustenoj  kosi.Prkosim im osmehom.Ljudi  izlaze iz supermarketa noseci kese u rukama .Svi nekud zure.Posmatram ih.Deluju nekako zamisljeno,zabrinuto.Kao da moraju samo da odrade jos jedan dan zivota.Ponovo se smesim misleci kako sam trenutno van toga,van obicnih dnevnih obaveza.Njih vise i ne primecujem.Brinem neke druge brige.Ozbiljnije.

Medjutim lepo je barem na kratko ziveti zivot ne okovan dnevnim obavezama.

Pitam se koliko samo nam prodje dana u obavljanju istih.Koliko samo puta jedva cekamo da se ponovo nadjemo u krevetu i docekamo novi dan?Vedriji.Lepsi.

Rekla bih...citav jedan zivot.

Medjutim to nam  ne smeta.Tek ponekad pozelimo da uradimo nesto drugacije.Nahranimo sopstvenu dusu.Ulijemo adrenalin u nase vene. Omirisemo avanturu.

A onda o toj istoj avanturi pricamo,danima,mesecima,godinama.Slavimo je.Uvelicavamo.Uzdizemo.

Koliko samo vremena treba da prodje dok se ne odlucimo na novu.

Dok se ne usudimo da smislimo plan za nju.

Nesto kasnije,prestajemo da kujemo i planove.Ne zbog toga sto ih ne mozemo ispuniti vec zbog toga sto smo isuvise lenji da to ucinimo.Ne zelimo da za rizik placamo preveliku cenu.Nismo spremni da je platimo.

Radije bih se ususkali i proklinjali zivot nego da izadjemo i borimo se.Trazimo.

Ubrzo pocinjemo da zastupamo misljenje-nismo mi vise dovoljno mladi za avanture.Njih neka prizivaju mlade generacije.Sta ce nam avanture?Imam krov nad glavom i rucak.Oni su sasvim dovoljni.

E pa necu.Necu da budem takva u inat!

Smisljacu.Kovacu.Nadacu se.Samo da ponovo osetim miris nove avanture.

Da podsetim sebe da postijim.Da se barem jedan dan dobrovoljno kockam sa zivotom.

Necu da dozvolim zivotu da protice pored mene kao nekakva reka zakrecena muljem svakodnevnice.

Necu da tugujem i jedem kokice u krevetu dok drugi na malim ekranima "zive zivote"!

Hocu da zivim sopstveni zivot!

Pahulja mi pada na trepavicu i moj vid postaje zamaglje.

Cekaj malo,tako sve izgleda bolje.Pomislih.


Hvala Vam sto me citate i pronalazite se u mojim tekstovima.Hvala nesanici i stepskomvuku na savetima koje sam usvojila i smestila u svoje srce.

         

                

 

 

SAVRSENO NESAVRSENA
2011/01/21,09:33

 

    "OSLONAC SE PO MERI UZIMA"

                    Jovan ss

 

Volim da budem sama.Uzivam kada sam sama.Mozda to i jeste glavni problem u citavoj prici o mom razvodu.

Cesto sam bila osudjivana zbog te svoje osobine.Medjutim rado cu je isticati uprkos tome sto niti malo ne mislim da sam savrsena.

Naprotiv.Haoticna.Taj bi mi nadimak bolje pristajao.Citavog zivota trazim nesto vise,bolje,lepse u svemu.

Sanjam.

Kada  jedan deo mojih snova odlozim u fioku i izgubim kljuc od nje.Neprestano ga trazim.Na posletku obijam,na silu ako je potrebno.Samo da se ponovo docepam sopstvenih snova jer bez njih ne mogu da zivim.

Zelim milion razlicitih stvari.Sve u isto vreme.Onda od tog miliona dovrsim samo jednu ili dve pa se radujem zbog toga.

Kraljica drame -svakako.Izdramicu i za najobicniju mogucu stvar.Analizirati.Pretresati u sopstvenoj svesti do besvesti.

Kraljica spiskova takodje.Puna mi je soba razlicitih spiskova.Sta danas kupiti.Teze za romane.Sta uraditi.Koliko na sta novca potrositi.

Cesto za sebe kazem da nemam meru.Ili nesto radim u preteranim kolicinama ili pak ne radim uopste.Balans.To je rec koju moj um ne poznaje(na to nisam ponosna tek da se zna).

Uprkos tome sto sam ranije prizeljkivala potajno da budem sa nekim sa kim cu deliti zivot ljubav trazila nisam.Jer ljubav se ne moze naci.Ili dodje po tebe ili te zaobidje.Oni koji su je iskusili jedanput u zivotu nevidjeni su srecnici.

Naucila sam da se ne treba preterano vezivati za druge.To sam uradila samo jednom prilikom a onda se taj konopac toliko zategao da nas umalo udavio nije.

Ako je po Jovanovim recima da se oslonac uzima po sopstvenoj meri,nije li onda najbolje nauciti da se oslonimo sami na sebe i nije li taj oslonac najcvrsci od svih?


Hvala Vam sto ste me prihvatili takvu kakva sam.

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu