Princeza nemira

TUGA POTIRE STRAH
2011/01/24,14:08

 

            Sneg.Idila-nikako.Ubadam stiklama kroz njega i pravim rupice.Dobro rupetine,kako god zelite. Nasminkala sam se.Obukla omiljenu odecu.Napravila frizuru i sada hodam.Hodam ka socijalnom centru.Mestu na kome ce se na neki nacin odrediti buducnost moje raspadnute porodice.

On dolazi u hodnik, nekoliko minuta nakon mene.Rezervisan je.Sedimo na klupi jedno pored drugog kao dva kakva stranca.Mlada,veoma lepa zena proziva nasa imena i ulazimo u kancalariju.

Pitanja pocinju.Sve od pocetka.Citavi nasi zivoti.Toga sam se najvise i plasila.Koliko neko moze da isprica za samo nekoliko minuta i onaj treci proceni da je to ispravno?

On prica.Bujica reci silazi sa njegovih usana.Smesim se iako moje srce obavija tuga.

Ukoliko se i razvedemo,mislim.Ne zelim ovakve stvari.Zelim da to bude civilizovano.

Istina, od kako je otisao ovo je prvi put da imam prilku da ga gledam u oci dok razgovaramo.

To je dobro.Barem i ovako.Pred nekim drugim.

Nastavlja da prica.Ne  mogu da dodjem do reci od njegovih misljenja,shvatanja stvari iz njegovog ugla .Optuzbi.

Zatim se izjasnjavam ja.Mirno.Stalozeno.Potirem u jednom mahu sve njegove optuzbe.

Socijalna radnica me podrzava.

Govorim da cu se boriti do presude sa zopstvenu porodicu.Za sopstveno dete.

"Zelim samo da se razvedem.da dobijem taj papir i zavrsim sa tim" cujem ga kako izgovara.

Zatim govori nesto strasno.Osudjuje me kao majku.

Cutim.

Zena preko puta nas mu govori da nema nikakav argument za to.Da ona podnosi izvestaj.Da za to treba razlog da postoji.

Klima glavom i slaze se.Shvata da su razlozi glupi(ili se bar nadam da shvata)

Zena ga gleda pogledom punim prekora i shvatam da pobedjujem.

Da, istina na posletku uvek pobedjuje.

Odlazim bas kao sto sam i dosla.Uzdugnute glave.Srca punog ponosa.Pogleda punim tuge.

"Zelis da te povezem"?pita me nakon sto smo izasli.

Ne kratko odgovaram i ponovo stilkama bodem sneg.

Lagala bih kada bih rekla da nisam strahovala od toga sta ce se danas dogoditi u socijalnom centru.Naprotiv strepela sam.Nocima bdila.Danima se krila.

Medjutim izgleda da strah nisam  mogla toliko ni da osetim.Znate li zasto ?Jednostavno je.Tuga ga je progutala.


Neki ce mi zameriti sto izlazem suvise detalja.Neki sto ih pak ne izlazem.Istina je da sam zelela ovo da podelim sa Vama koji me redovno pratite.Da Vas na neki nacin obavestim o tome sto se dogodilo.

,Jer vi,upravo Vi dali ste mi podrsku i sto je jos bitnije snagu da koracam ponosno,dostojanstveno, sve pretrpim  i na posletku pobedim.

Tek da se zna razvod ne smatram niti kvalitetnim niti pobedom za ma koga. Medjutim pobedom smatram to sto uspela da istina na posletku ispliva na povrsinu.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu