« KAPIJA LJUBAVI | Main | NA OBLACIMA SEĆANJA »
Uspavala sam Anđela.Mlatnula me je tako dobro preko lica dok se uspavljivala da još uvek osećam blagi bol.Od kako sam sa njom 24 h osećam se mnogo bolje.Fizički iscrpljenija.Psihički rasterećenija.Uvek možete da legnete i odmorite se.Misli međutim ne možete da pošaljete na godišnji odmor i da tako nešto želite.Osećam kako bi mojim mislima baš prijao jedan dobar godišnji odmor.
Već duže vreme čini se kao da mi je život pod nekakvom lupom.
Sve se analizira.Probira.Sravnjuju računi.Zaprvo se ništa ne događa i prave se novi životni računi koje ću kasnije trebati da isplatim.
Kada Vam se desi krah na više polja istovremeno ispitivanje i propitivanje postaje neminovno.Kao da će to nešto promeniti.
Pod lupom izgleda sve predimenzionirano.
Pitam se šta bi bilo da se ništa od toga nije izdešavalo.Da li bih i onda analizirala ili jednostavno nastavila da živim život misleći da to tako treba.
Ukoliko nam se dogodi neki neuspeh zašto mislimo da to tako ne treba ? Da nije tako trebalo ? Da je moglo sve da bude drugačije ? Da smo Mi mogli postupiti drugačije ?
Kao da lutam nekakvim mračnim hodnicima koji kraja nemaju.Ta se lutanja čak i u snovima ne zaustavljaju.Kao da večito tražim izlaz a nailazim na zatvorena vrata.
Da odbolujem.Potrebno je da jednostavno odbolujem.
Niklada nisam bila jedna od onih koji su dopuštali sebi da boluju.
Šta se događa kada uzmemo bolovanje na sopstveni život ?
Da li je nama uopšte u ovako kratkom životu dozvoljeno da uzimamo bolovanje na život ?
Da li se tokom tog perioda osvežimo,oporavimo,zalečimo ili....ili ga samo propustimo ?
Nikada nisam volela bolovanje.Opet ono me je dočekalo u firmi.
Znam šta se dešava u kada u firmi uzmemo bolovenje.Vrlo je jednostavno.Otpust ili propust.
Čini se da se potpuno isto dešava i kada uzmemo bolovanje na sopstveni život.
Sve Vas pozdravljam i želim Vam lep dan.
Bolovanje na život, interesantna ideja. Mnogo toga zavisi od tipa ličnosti. Po meni je nekada dobro izmaći se od životnog vrtloga, pokušati sagledati ga sa strane i presabrati utiske. Sada da li je to baš moguće... to zavisi od svakoga pojedinačno. I da takođe je vrlo važno ne ostati predugo samo posmatrač te životne reke, već opet uskočiti i plivati. Odlična tema. Pozdrav
Janakis prijatelju...da,to je veoma opširna teme.Nikada nisam bila od onih koji posmatraju.Vrlo je važno ne ostati predugo posmatrač te životne reke već opst uskočiti i plivati -savršeno rečeno !
Pozdrav!
Naravno, opširna tema na koju svako može imati jedinstven, različit, a opet potpuno ispravan pogled. A takođe teorija i praksa znaju biti u velikom raskoraku. Jer svi mi znamo kako bi bilo najbolje i kako bi trebalo kada pričamo i pišemo, a na djelu se često snalazimo i batrgamo kako možemo. Tonemo i isplivavamo dok smo živi.
Nego prijateljice mnogo ozbiljne teme si mi počela načinjati :))) Ja za sve krivim ona zatvorena vrata od književnog kluba :)))
Janakis...potpisujem komentar,naročito ono da svi znamo da mudrujemo rečima :))
Ne kriviš ti vrata nego klimu :)))
Ti barem znaš moje teme :))
Uostalom dobro si o svemu infrmisan :)
nema bolovanja na sopstveni zivot ili ga zivis ili oboleo od nedaca zivota tu bolovanje ne pomaze tu pomaze samo lubav i naravno rad ali umni najvise dase to pobedi
stalker kao i obično u svom duhu :) pozdravljam te !
stalker kao i obično u svom duhu :) pozdravljam te !
Kao da lutam nekakvim mračnim hodnicima koji kraja nemaju.Ta se lutanja čak i u snovima ne zaustavljaju.Kao da večito tražim izlaz a nailazim na zatvorena vrata.
| « | Jun 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||