Glava na jastuku
Pogled uperen ka nebu
Ruke prekrštene na grudima
Razne se misli kroz moj um provlače
Pa se onda pitam
Gde li sam to bila ?
Šta sam to snila ?
Na kom sam kraju sveta svoja krila svila?
Vetar sudbine me nosio kao nekakvo zrnce prašine
Smeštao na talase mora i okeana
Stapao u vrelini pesaka pustinje
Hladio na stenama visokoh planina,tamo gde nikada nikoga nema
Zrnce je prašine dalje lutalo
Kivitlalo se u vihorima
Gubilo u košavama
Sletalo u carstva
Dopiralo do oblaka
Hitalo kroz ritove i močvare
Šume zapuštene
Smeštalo se na trenutke u okrilje latica
Odbijalo o stene
Provejavalo niz vodopade
Uvek je to zrnce tražilo druga zrnca,prašnu
Mesto gde će se konačno smestiti
Svoje maleno gnezdo sviti
Pitalo se kako to da mu nije mesto među kamenčićima na oblama
Zrncima među plodnom zemljom
Prašnom u šljunku
Nije to zrnce tražilo nedostižno
Tražilo je samo mesto gde će senastaniti
Gde će konačno mirno biti
Na nekim je mestima duže ostajalo pa se ponadalo da je to ono mesto koje je uporno tražilo
A onda bi ga vetar ponovo odneo
Luta to zrnce i danas uporno
Kiše ga ne brišu
Snegovi ne veju
Sunce ne prži
Možda baš zato što je tako malecno
Pa uspeva da odoli svim iskušenjima nekako
Manje od pahulje
Kapljice kiše
Manje od zrnca inja
Konačno je to zrnce shvatilo
Nisu za njega carstva
Nisu ni beskrajne šume
Ono i ne pripada prašini
Toliko je malecno da se čak i sa njom nekako mimoiđe
To je zrnce ponosno sada
Zato što je shvatilo da ne može sobom da vlada
Da taj dar ne propada njemu
Da ima ko će o tome da brine
Pa da ga ponovo u visine vine
Kovitla
Baca
Miluje
Ljubav mu daruje
| « | Jun 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||