Princeza nemira

DVOGLAVA ALA
2011/06/12,10:51

Najviše volim kada se jutrima sama probudim.Kada shvatim da hitno ustajanje nije neophodno.Da mogu još malo da se razvlačim po krevetu.Tek onako.

Jutrima su  mi misli čistije.Bistrije.Jasnije.Jutrima skidam zamagljene naočare i jasno vidim.

Ovoga jutra međutim probudila sam se sa istim onim  mislima sa kojima sam sinoć u krevet pošla.

U mom životu kao da postoji nekakva neman.Dvoglava ala koje sve razara.Jede.Gricka.

Možda zbog toga što uvek biram ne moguće.Nedodirljivo.

Ali opet,kada bi ljubav birali i uspeli nad njom da kontrolu imamo onda to i ne bi ljubav bila.

Ta dvoglava ala me prati kao kakva senka zloslutna.Traži me i kada me nema.Čeka u zasedi.Povuče se na trenutke.

Tada pomislim da sam trijunfovala.Pobedila.Smešim se.

I baš kada na tron kročim eto je ponovo tu.Da mi kaže da me nije zaboravila.

Največa ljubav-paf !

Veridba-paf!

Brak-paf !

...-paf !

Kao da sudbina igra šah samnom pa me matira.Šahira.Pafira.

Gricka ta dvoglava ala sa užitkom.

Pogled joj opčinjujući.Opijam se njime.Ali tek što joj se približim iz njega munje sevaju a otrov sa usana ističe.

Možda bi trebalo da se udružim sa njom.Prihvatim je takvu kakva je.Pomilujem je.

Možda će jedino tako uspeti da ode od mene.

Kofere svoje ponese i zauvek nestane.

Slušam zvuke tramvaja koji se  mešaju sa cvrkutom ptica.Gledam reke bulevara kroz stopala kako se ukrpštaju,prepliću,rastavljaju...

Dvoglava ala stoji nadamnom i pažljivo me posmatra.

 

Sve Vas pozdravljam i želim Vam lep ostatak dana !

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu