Često...
Često sam stajala potpuno doterana u redovima nade
I uvek bila među prvima kada se nudila
Ponekad mi se čini da ću na posletku izginuti od sopstvenih snova
Oni su ti koji mi daju krila,omogućuju šetnju po oblacima
Oni su me u tamnice realnosti surovo smeštali
Neretko ostavljali bez vode i hrane u vidu očekivanja
I baš kada bih pomislila da su potpuno izmakli,vraćali bi se u jatima prkoseći mi
A onda mi se pojaviš TI
Nestvaran kao kap kiše koja na dlanu pod zrakom sunca iščezava
Tek nedavno...shvatila sam da ja zaprvo i ne želim tako puno
Ali to zrno koje je neophodno da čuvam na dlanu teško je kao kakvo olovo
U njemu je sve
Čitav sled događaja potpuno odvojenih od naših života
U njemu smo mi
Tvoj dah koji na vratu osećam u hladno praskozorje
Trzaji koji noćima telo mi prekrivaju
Kap znoja koja mi nakon snova čiji si vladar jutrima klizi niz lice
Sve je u njemu
I što mi se bliže primičeš
To sam dalja sopstvenim snovima
Ali ne žalim!
Zrno je vredno koliko i suza nevinog deteta
Srećna sam kada ono u meni obitava
Ma ne treba mi ništa!
Nisam se za potrebe rodila!
Čitava haljina koju večito nosim,od snova satkana nije dovoljna...
Ukoliko nema tog zrna
Odlazi,vraćaj se,mrzi me,voli me
Zrno mi ne diraj!
Bez njega sam senka bez značenja
| « | Januar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||