Princeza nemira

BEZGRANIČNO PLJUVANJE
2012/01/23,20:27

Dkle uspavala sam dete koje inače čuvam potpuno sama.Došla ovde premorena i šta zatičem?

Vi ste sedeli čitav dan i pljuvali mene.Naravno odnosi se samo  na određenu grupicu.

Jedino što imam da kažem je da treba da se zapitate dal ste normalni ako ste toliko  opednuti jednom osobom?I da li ste bezgrešni vi možda kada pljujete toliko?

Da li ste toliko gladni pljuvanja pa da mi se zakačite na vrat,obesite me i davite?

Koga sam ja to pa pljuvala?Koga uvredila?Kome sam nešto loše rekla?

Čim napišem post pojave se 10 ak odgovora u vidu postova kao u nekim basnama,pričama,glupostima.

Bolest.Jedino to mogu da konstatujem i sekta.

U životu 2 nika nisam imala.I tamo gde pišem pišem pod princeza nemira.

Komentari me ne zanimaju iz razloga što dobijam po 100 dnevno i ne stižem da odgovorim ni na njih.

Nemam ja nikakve grupice.Svi što su me čitali otišli su na drugi blog samnom jer ste im se smučili.

Kakvo gubljenje orijentacije?Smučili sa vašim uvredima i ulizivanjima.

Sa rođendanima,tapšanjima i osudama.

Nemam ništa sa belimočnjakom mada mislim da je sasvim ok ako je uspeo da uvidi kakvo je stanje.

Ako sam došla ,napisala post moje viđenje na blogu jer treba da me rastegnete ovde i ne prestajete da me pljujete dok ne odem?

Sve kako sam napisala tako je.Baš kao i uvek što sam pisala.

Ne možete vi niti iko drugi da oduzme pravo nekome da piše ovde.Sramota!

Da li vi vidite sebe koliko pljujete jednu osobu?

Zna da piše.Ne piše da piše.Šta ste bre vi i ko ste da sudite i osuđujete?

Sve što što ste me ispljuvali samo ste pokazali kakvi ste i sebe opisali.

To je slika ovog bloga i harmonije.

Da ti se zakače i pljuju te dok ne odeš.

E pa neću nikad da odem.

Ima da pišem ovde dok ne umrem.

Sramota.

Sekta.Eto to su pojedine grupice ovde oblikovane u jednu.

Od njih svi redom beže.

Udruženi napadate jednu osobu.Harmonija.Da,harmonija ludila pirana.

Čitamo se.

Pozdravljam vas sve!

 

 

JEDNOM...BILA JE ONA
2012/01/23,09:00

Potpuno je jasno da sam u tvoj život došla neplanirano.U ruci ničeg od oružja.Samo želja i kišne kapljice koje me prate u stopu,kao da sam se sa njima rodila.

Negde je sigurno zapisano koliko ću se zadržati.Nedelju,mesec,nekoliko godina.To ne možemo da znamo.Može biti samo potpuno suprotno od onoga kako zamislimo.

Nisam došla slučajno.Razlog nije zanemarljiv.Možda izgleda bezazleno ali sigurna sam da neće tako izgledati za nekoliko desetina godina kada me budeš imao u obliku uspomene.Ne one na koju se namrštiš.Niti ona za kojom žališ.Ona koju tek ponekad skineš sa police sećanja poput nekakvog pehara.Pa strgneš prašinu sa nje i navučeš širok osmeh na lice.

Srećan što sam ti se jednom dogodila.Što sam posetila tvoj život i u njemu se tobom ugostila.

Zato ću se sada vešto probijati kroz tvoje želje.Krčiti javom snove.Sviti se pod slatke čežnje i strahove tvoje i tu obitavati neko vreme.Dok te želja ne mine.Ili još bolje otićiću kada ona postane najveća,kada kulminira.Jedino tako će onaj pehar uvek zauzimati počasno mesto na polici uspomena.

Razumeću te ćutanjem.Ne,neću narušiti tvoju tišnu.Potpuno sam svesna da bez nje ne možemo.Da nam je ona poput hleba neophodna.Da je se tako često odričemo.Ne retko gnušamo.Ali da bez nje ne bi bili ono što jesmo.

Ušuškaću se u postelju sadašnjosti kao da sam njena kraljica.Kao da ću zauvek tu ostati.Koga je briga?Lepo je verovati

Dodirnuću svaki delić tvoga bića.Prožeti ga strepnjom,ravnom onom sekund pre naslađeg užitka.Učiniti da i sklopljenih očiju vidiš me.

Kada budem potpuno uverena da sam zadatak obavila iskrašću se.

Krenuti ulicom prošlosti dok mi jedino društvo bude pravio zvuk lupkanja visokih potpetica po oblacima.

Poneću sa sobom deo tebe.Moj deo.Onaj koji sam osvojila.Koji mi pripada.

Vratiću ti ga kada se jednom ponovo negde budemo sreli.

Ti ćeš se narednog jutra probuditi.

Imaćeš utisak kao da su protekli vekovi.

Gledaćeš u oblake koji se poput bulevara prostiru duž tvog prozora

Osmehnuti se i pomisliti...

Jednom...bila je ona.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu