ĆUTIMO...
2011/07/29,17:36
Sedimo.
Ćutimo.
Ispijaš me pogledom.
A tako bih Ti...hiljadu želja ispričala pokretima
I još toliko snova darivala poljubcima
Tako bih Ti tajne razotkrila dodirima
Tako bih...Te prevrnula na pod
Raskopčala Ti najskrivenije fantazije
Vinula te u nebo
Ali mi samo ćutimo...
Kao da nešto slutimo
Kao da bih se sve raspršilo kada bih Ti rekla reč il dve
Kao da već smo jedno drugom rekli sve
Kao da...su sve kockice poslagane
Gledam te
Sediš
Prelaziš kažiprstom preko ivice čaše
A onda ti pogled pada na moje butine
Smešim se
Ne uzvraćaš osmeh
Zašto mesec ne čuje moje čežnje ?
Okrećeš se
Primičem ti se sa leđa
A ti me grubo odguruješ
I opet...
Ćutimo
Vasiona nije dovoljna da ispuni taj malecni prostor koji se nalazi među nama
A bio bi dovoljan samo jedan pokret tvoje ruke
Da prekrati sve naše muke
Pruži nam sokove koji u raju se ispijaju
Ponudi obed od slasti sačinjen
Tada bi se možda oči Tvoje osmehivale
Tada bi i usne drukčije kazivale
Tada bi mi telo svojim prekrio
I nakon slatke borbe najednom utihnuo
A onda...možemo da ćutimo
Tišina je slatka
Kada se konzumira u dvoje.