Princeza nemira

ĆUTIMO...
2011/07/29,17:36
Sedimo.

Ćutimo.

Ispijaš me pogledom.

A tako bih Ti...hiljadu želja ispričala pokretima

I još toliko snova darivala poljubcima

Tako bih Ti tajne razotkrila dodirima

Tako bih...Te prevrnula na pod

Raskopčala Ti najskrivenije fantazije

Vinula te u nebo

Ali mi samo ćutimo...

Kao da nešto slutimo

Kao da bih se sve raspršilo kada bih Ti rekla reč il dve

Kao da već smo jedno drugom rekli sve

Kao da...su sve kockice poslagane

Gledam te

Sediš

Prelaziš kažiprstom preko ivice čaše

A onda ti pogled pada na moje butine

Smešim se

Ne uzvraćaš osmeh

Zašto mesec ne čuje moje čežnje ?

Okrećeš se

Primičem ti se sa leđa

A ti me grubo odguruješ

I opet...

Ćutimo

Vasiona nije dovoljna da ispuni taj malecni prostor koji se nalazi među nama

A bio bi dovoljan samo jedan pokret tvoje ruke

Da prekrati sve naše muke

Pruži nam sokove koji u raju se ispijaju

Ponudi obed od slasti sačinjen

Tada bi se možda oči Tvoje osmehivale

Tada bi i usne drukčije kazivale

Tada bi mi telo svojim prekrio

I nakon slatke borbe najednom utihnuo

A onda...možemo da ćutimo

Tišina je slatka

Kada se konzumira u dvoje.
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu