Daleko si.
To mi ipak ne smeta da dušu tvoju potražim mislima.Da te prizovem željama.
Ne,večeras neću o požudi.Neću o tamnim silama strasti koje ujedaju puštajući svoje otrove.
Šta je uopšte telo ?
Maska kojom prekrivamo pukotine duše.Njene greške,nabore,sitne nesavršenosti.
Oklop koji nam služi za međusobno komuniciranje ,površni odabir.
Šta li su onda dva ljubavnika osuđena da razgovaraju sopstvenim telima ?
Voće bez semena
Nebo bez zvezda
Oganj bez plamena
U njegovim očima pogled gladne zveri
U njenim odraz straha
Ne,to nismo Ti i ja.
Ako bih Ti rekla sada da oči sam ogledala u ogledalima ljubavi,ne bi mi poverovao.
Ako bih ti šapnula da tajnim čuvarima večnosti dojavila sam da naša je ljubav besmtrna,laž bi mi sa usana pročitao.
Ako bih ti otkrila da čučala sam kraj potoka posebnosti one koju čarolija rađa u osvit ljubavi grešnicom bi me nazvao.
Nisi kraj mene a opet samnom si.
Protkao si svaki delić mojih misli.
Šta je uopšte telo do instrument po kojem duše sviraju ?
Šta su opšte misli do gozba koju nam one serviraju ?
Šta su uopšte želje do slasti koje tako vešto ispijaju ?
Nisi kraj mene a opeti svojim mi mislima melodiju šapućeš
Zavlačiš se nečujno u moje srce
Ne,neću večeras o požudi
Neću o tome kako su me otele strasti
Večeras nam tela ne trebaju !
Nismo mi omoti,ljušture,kore
Ne plutamo po površini koju život skraja
Naše su duše večnošću preklopljene
Osuđene da lutaju putevima beskraja
Odolevaju one svim životnim nepogodama
Svim silama koje igraju se nama
I znamo šta god da se desi
Stanuju one na istoj adresi
Uvek su jedna tik uz drugu
Kao da leče svoju tuge svoje melemima zanesenosti beskrajne koja u njima sja
Kao da znaju da ti ia j smo stranca dva
Jedna drugom dobro poznata
Tela nam odvojena
Duše okovane
Srca na stup srama postavljena
Telo je samo prividna laž
Opsena,senka,sunce varljivo što sja
Duša ....duša se jedino računa.